Walk the Talk

LEA TOMAC: Zabavljaju li se plavuše zaista bolje?

Lea Tomac
18.08.2024.

Nekoć davno, obojiti smeđu kosu u plavu simboliziralo je zamijeniti „pristojan“, konzervativan život nečim uzbudljivijim te živjeti poput Jean Harlow, Marilyn Monroe i Brigitte Bardot – nesputano, hedonistički i poput muškaraca. Međutim, društvo ne voli žene koje se usuđuju zabavljati poput muškaraca pa ih je odlučilo počastiti još jednim, vjerojatno najpoznatijim stereotipom – dumb blonde. No kako kao prirodna plavuša plivati u moru stereotipova?

Što smatrate svojim glavnim fizičkim atributom? Bez lažne skromnosti, molim, nije na odmet povremeno se pohvaliti! Moj odgovor bio je i ostao – kosa. Preciznije rečeno, prirodno plava kosa kojom sam se oduvijek pomalo iracionalno ponosila. Moje zasluge u tome, jasno je, ravne su nuli; splet gena i ništa više od toga. Pa ipak, odrastati kao jedina djevojčica u društvu koja je nalikovala najdražoj nam lutki svih vremena – Barbie, imalo je neku posebnu čar. Naravno, nikada nije bila riječ o samoj boji kose već o reprezentaciji, o tome da ste unutar popularne kulture pronašli nekoga tko izgleda baš poput vas te vam posuđuje dašak njihove main character energije. A, ako je za vjerovati onome „Blondes have more fun“ ili pak „Gentlemen prefer blondes“, main character energija nas plavokose trebala bi pratiti i u odrasloj dobi…

S obzirom na to da nikada nisam bila ništa drugo nego plavuša, ne mogu znati kako je živjeti u koži (kosi?) brinete ili crvenokose. No promatrajući svoje smeđokose prijateljice, rekla bih da su spomenute teorije o plavušama prilično šuplje – većina ih nedvojbeno ima više sreće u ljubavi od mene, a dotaknemo li se zabave, priznat ću da poznajem brinetu ili dvije s kojima ne bih mogla držati korak ni u snovima. Pa ipak, stereotip opstaje, a svijet već dugo ima poseban odnos s plavokosim ženama. Zašto?

Lea Tomac

Zašto smo slabi na raritete?

Najjednostavniji odgovor bio bi – zato što je (prirodno) plava kosa rijetka pojava. Svega 2 % svjetske populacije može se pohvaliti njom, a mi ljudi od davnina smo slabi na raritete. Ne čudi, stoga što se netko dosjetio kako na brzinu doći do te obožavane platinaste nijanse i izumio blajh. „Is it true that blondes have more fun?“, glasio je početak jedne od prvih reklamnih kampanja za boju za kosu, a reklama je završavala sloganom „If I only have one life, let me live it as a blonde!”. I ideja je rođena – plavuše se zabavljaju bolje, a što je život bez malo zabave?!

‘Zdenka Ledić, moja baka koju su zvali vinkovačka Brigitte Bardot’

Uporište u stvarnosti je, bar donekle, postojalo. Naime, u prošlome stoljeću radikalno promijeniti boju kose nije bilo jednako često i općeprihvaćeno kao danas – uglavnom je predstavljalo bunt. Prigrliti plavu kosu značilo je prigrliti i svaki stereotip koji s time dolazi. A njih je, zahvaljujući tadašnjoj industriji zabave, bilo na bacanje – Jean Harlow, Marilyn Monroe, Brigitte Bardot… svaka od njih uprizorila je ženske likove koji odbijaju igrati prema zadanim pravilima, žive nesputano, hedonistički, žive poput muškaraca. Brinete su prikazivane kao nježne, inteligentne i povučene, a plavuše kao skandalozne i dekadentne. Zamijeniti smeđu kosu plavom simboliziralo je zamijeniti „pristojan“, konzervativan život nečim uzbudljivijim. A uzbudljivo je zabavno, zar ne?

Međutim, društvo ne voli žene koje se usuđuju zabavljati poput muškaraca pa ih je odlučilo počastiti još jednim, vjerojatno najpoznatijim stereotipom – dumb blonde. O plavušama se sve više govorilo kao o ženama s kojima se muškarci rado zabavljaju, no rijetko ih vode k roditeljima na upoznavanje jer naprosto nisu wife material. Stereotip o fatalnim ženama s kojima je provod garantiran polako se počeo pretvarati u stereotip o plitkim, priglupim curama, a vicevi o plavušama rasli su kao gljive poslije kiše. I ljudi su povjerovali, a nažalost nerijetko vjeruju i danas. Znam iz iskustva…

Od plavokose cure mnogi ne očekuju više od trosložnih riječi i toga da se simpatično smješka na šale koje vjerojatno ne razumije. Mislite li da pretjerujem, uputit ću vas na brojna sociološka istraživanja od kojih svako ukazuje na isti zaključak – plavokose žene percipirane su kao poželjnije, no bitno gluplje. Što to točno govori o muškarcima koji partnerice pokušavaju birati prema kriteriju „lijepa i glupa“ ostavljam vam da zaključite sami…

Pa ipak – if I only have one life, let me live it as a blonde! Jer, kao što sam rekla, ima nešto posebno u toj istovremeno obožavanoj te omraženoj boji kose. A uz malo kreativnosti čak i stereotipove možete okrenuti u vlastitu korist. Jedno simpatično „A što ćete, plavuša!“ popraćeno zbunjenim slijeganjem ramenima provjereno će vas izvući od plaćanja prometne kazne ili pitanja na ispitu za koji se niste najbolje pripremili. Bez okretanja očima, molim! Nisam ja ta koja je izmislila igru, naprosto igram s kartama koje su mi dane. Riječima najdraže mi Plavuše s Harvarda – What, like it’s hard?!

Fotografije: Sara Čolić, Unsplash+; animacija Canva

Pročitaj više

Gosišnji, savršen tajming za svađe

Jeste li znali da par u prosjeku potroši 20 minuta dnevno na svakodnevna predbacivanja, kritike, durenja i svađe. Srećom, tu je i dr. John Goodman sa Sveučilišta u Washingtonu koji nakon svega pet minuta promatranja para u svađi može zaključiti kojem tipu svađalice pripadaju (skupljač bodova, odgajatelj, manipulator, ubojica razgovora, detektiv, psiholog iz hobija) te kako što prije povišene tonove pretvoriti u nešto nalik normalnoj komunikaciji s natruhama razumijevanja

I ne, ovdje ne mislimo na sve one aplikacije i zrcalne kamere na modusu autopotreta koji izdužuju vašu figuru kao dobra čarobna zrcala u shopping centrima gdje svi izgledamo bajno.

Sve o gaslightingu

Gaslighting se ne događa samo drugima na filmu i to na dramatičan način. No kako prepoznati izluđuje li vas netko namjerno i kako izaći na kraj kada se netko suptilno poigrava vašim umom

Rangirane od najlošijih prema boljima

Priznajte, tko nije barem nekoliko puta čuo ili izgovorio ovu užasnu rečenicu. Uostalom, sama činjenica da morate osobu s kojom ste u vezi takvo što pitati govori da je mnoga toga u magli i sklono interpretacijama te da osoba preko puta vas očito nema hrabrosti reći ono što doista i misli. Srećom, doktorica psihologije Theresa E. DiDonato ne samo da je proučila 7 najčešćih metoda prekida nego ih je i rangirala od najlošijih prema boljima.

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.