Kada je prošlo ljeto u Parizu održano spektakularno otvaranje Olimpijskih igara jedan od dirljivih trenutaka je bio onaj kada su Francuzi zlatnim kipovima odali počast ženama koje su bile pionirke u svijetu umjetnosti, politike i sporta. Iako su neke od njih dobro poznate javnosti, neke su posve nezasluženo pale u zaborav. No, kako stvari obično završe, 10 zlatnih kipova je nakon Olimpijskih igara uklonjeno. Doduše, neko vrijeme su putovali od izložbe do izložbe tako da bi se na kraju moglo reći da se velika ideja pretvorila u zlatni prah. I jedino što danas možete raditi je to da ih nanovo guglate ne biste li saznali kakve su fantastične rezultate ostvarile Jeanne Barret, Simone de Beauvoir, Olympe de Gouges, Alice Guy, Gisèle Halimi, Louise Michel, Alice Millat, Paulette Nardal, Christine de Pizan i Simone Veil, kada već ne postoje u urbanom prostoru kao podsjetnici.
Iako su se neke stvari tijekom vremena promijenile nabolje, izgleda da je fenomen izostavljanja priznanja istaknutim ženama itekako prisutan i danas, a da stvar bude gora, za to postoji i konkretno ime. Naime, Mathilda efekt dobio je ime po feministici i sociologinji Mathildi Joslyn Gage, koja je još 1870. napisala esej „Žena kao izumitelj“. U njemu je istaknula da su mnoge ključne inovacije i otkrića djelo žena, no da im se ne pridaje priznanje. Početne rečenice njezina rada glase:
“Mnogima je nepoznato da je izum stroja za predenje pamuka, jednog od najvećih mehaničkih dostignuća modernog doba, djelo jedne žene.”
Iako se Gage suprotstavila tada raširenoj ideji da žene nisu sposobne za znanstvene i tehničke inovacije i njezin rad je pao u zaborav, sve dok ga nije ponovno otkrila povjesničarka znanosti Margaret W. Rossiter, koja je 1993. napisala esej „Mathilda efekt u znanosti“, a u njemu je analizirala sustavno ignoriranje žena u znanstvenim istraživanjima kroz povijest.
“Ako znanost želi biti meritokratska i ako povijest znanosti želi odražavati stvarnost, tada bi ista ili slična postignuća trebala biti jednako priznata i nagrađena. No u slučaju žena to rijetko biva tako.” – napisala je Rossiter.
Iako je u modernom društvu pristup znanosti ženama olakšan, Matilda efekt i dalje je prisutan. Žene i dalje čine manji postotak dobitnica Nobelove nagrade, a razlika u priznavanju njihovih postignuća u znanosti ostaje. Podaci iz studija i izvještaja pokazuju da žene i dalje zauzimaju samo 6,5 posto među dobitnicima Nobelove nagrade. Na sveučilištima je udio žena među profesorima niži nego među studentima, da ne spominjemo i onaj alarmantan podatak da je u AI industriji broj žena minoriziran. No kada već ne možemo svim junakinjama podići zlatne spomenike, i to ne one koji bi se uklanjali nakon što prođu glavni spektali, izdvojili smo 5 znanstvenica koje zaslužuju svoje mjesto u povijesti i kolektivnom pamćenju.
Rosalind Franklin: Nevidljiva genijalka
Jedna od najistaknutijih žena koje su ostale u sjeni bila je Rosalind Franklin, čiji je rad na otkrivanju strukture DNA godinama bio neprepoznat. Unatoč tome što je bila ta koja je pružila ključne rendgenske snimke za razotkrivanje DNK dvojne spirale, njezino ime nije se našlo među dobitnicima Nobelove nagrade. Umjesto toga, priznanje je otišlo u ruke njezinih muških kolega, Mauriceu Wilkinsu, Francisu Cricku i Jamesu Watsonu, koji su koristili njezine podatke bez njezina znanja.
Lise Meitner: Fizičarka koja je radila na otkriću nuklearne fisije
Lise Meitner, fizičarka koja je zajedno s Otto Hahnom radila na otkriću nuklearne fisije, još je jedan primjer žene kojoj je priznanje dugo bilo uskraćeno. Iako je bila ključna za razumijevanje procesa fisije, Nobelova nagrada pripala je isključivo Hahnu. Lise je čak 48 puta bila predložena za tu prestižnu nagradu, ali je ostala bez priznanja, dok su njezini muški kolege uživali u svjetlu reflektora.
Margaret Hamilton: Zaboravljena arhitektica slijetanja na Mjesec
Dok su Neil Armstrong i Buzz Aldrin postali ikone koje je cijeli svijet upamtilo, postoji treća osoba koja je bila ključna za uspjeh slijetanja na Mjesec 1969. – Margaret Hamilton. Matematičarka koja je razvila navigacijsku softversku aplikaciju za Apollo 11, omogućila je misiji da se uspješno vrati na Zemlju. No, njezin je uspjeh ostao u sjeni, gotovo potpuno zaboravljen.
Ruth Hubbard: Nepravedna podjela priznanja
Još jedan primjer znanstvenog para, Ruth Hubbard i George Wald, pokazuje kako su žene često bile potisnute u pozadinu. Iako je Hubbard istraživala biokemiju vida i postigla značajan napredak, nakon braka njezini su radovi bili pripisivani njezinu mužu, Georgeu Waldu, koji je kasnije dobio Nobelovu nagradu.
Isabella Karle: Zasluženo priznanje, ali bez priznanja
Isabella Karle, kristalografska istraživačica, surađivala je s mužem Jeromeom gotovo 50 godina na istraživanjima, no kada je došlo vrijeme za Nobelovu nagradu, ona nije bila uz njega. Nagradu je dobio Jerome, zajedno s drugim kolegom, dok je Isabella ostala izvan svjetla pozornice. Ovo nije bio izoliran slučaj; mnoge su žene godinama radile u suradnji s partnerima, ali su bile zanemarene u službenim priznanjima.
Naslovni vizual: Canva
