„Ne biste vjerovali. To je kao divna noćna mora.” Tako glavni lik iz romana Sunce se ponovno rađa Ernesta Hemingwaya iz 1926. opisuje trčanje s bikovima u Pamploni u Španjolskoj. Stop, stop! Pa nije li borba s bikovima već odavno zabranjena? Istina, ali Arthur C. Brooks, autor članka Magic of Little Danger, koristi ovu dramatičnu sliku ne da bi popularizirao borbe s bikovima, nego da bi pitao čitatelje imaju li oni svoje bikove koje trebaju pobijediti i kako izaći iz zone komfora. Kako stvari stoje, očito nam treba buđenje kada je uredništvo magazina The Atlantic odlučilo ovaj članak iz 2022. ponovno oživjeti. Uostalom, treba malo konkurirati onom frenetičnom filmu “Marty Veličanstveni” u kojem Chalamet trči na život i smrt, kao da ga goni stotinu bikova, a koji je inspirirao i voditelja ovogodišnjeg Oscara – Conana O’Briena – da snimi uvodni skeč-video u kojem bjesomučno trči kroz sve filmove ne bi li u tom adrenalinskom moodu uletio i u Dolby Theater.
Filmovi sve luđe, mejlovi sve pristojniji
Želite dokaze crno na bijelo da smo se svi malo uspavali? Ima ih profesor Tuhin Chakrabarty koji već duže vrijeme proučava kako umjetna inteligencija djeluje na naš mozak, jer je primijetio da smo zadnjih godina mozak stavili na stand-by te da mejlovi i tekstovi postaju sve više umiveni, politički korektni i toliko dosadni da se malo tko sjeća što je autor želio reći. Cenzura na društvenim mrežama, koja je opako uklanjala svaku naznaku kože, seksualnosti i raznih tabu-tema, također je učinila svoje. Pa kada tome pribrojite digitalni burnout, napade anksioznosti i sve što ide u paketu, tko bi normalan još ulazio u osjetljive rasprave. Ili kako kaže moja frendica – ne iznosim svoje mišljenje na Facebooku jer nemam vremena za krizni menadžment.
Little Danger filozofija
Srećom ili nesrećom, tu su oni koji su dovoljno plaćeni i imaju velike ekipe da rješavaju takve situacije. Jedan od njih je Timothée Chalamet, koji se očito previše unio u lik malog gada u Martyju Veličanstvenom, a uz to je ušao i u klan Jenner/Kardashian, gdje se vjerojatno za stolom za ručak raspravlja – koju će dramu servirati gladnim gledateljima. Hoće li to biti grudnjak s piercingom, dlakave tange, kakva gola haljina, drastična promjena spola ili godina. Stoga se njegova nesmotrena izjava o nepopularnosti kazališta i baleta zakotrljala u takvu lavinu koja ne samo da je prijetila da će potopiti njega, koji se nevino smješka u bijelom odijelu dok ga prozivaju na Oscarima, nego i sve koji su sjedili oko njega.
I sada neka nam netko priča o tom famoznom pristupu koji kaže – da biste se osjećali tako prokleto živima, najbolje je da u život unesete malo opasnosti. E, sad! Iako ovo zvuči super. Posebice na engleskom – Little Danger. Ili – Smart Risk. Doslovce kao da brendiraju Little Black Dress. Ili kao da Veliki Gatsby opet priprema spektakularni party i traži da se iznad ulaza postave neonski natpisi – Little Party Killed Nobody. No kako dovraga unijeti u život malo opasnosti? To je kao da vam netko kaže da je malo trudan. Ili je opća opasnost, kako kaže i ime benda, ili je nema. No za potrebe priče, ili kako nam život može biti dovoljno uzbudljiv, pravit ćemo se da je to ostvarivo. I ugledati se na one koji su proteklih mjeseci u tome uspjeli.
Lagano kršenje pravila
Ne moramo predaleko tražiti jer obje su bile u Chalametovoj blizini – Gwyneth Paltrow i Kylie Jenner. Paltrow, koja u filmu, kako kažu mnogi, glumi skoro samu sebe – veliku divu koja se pokušava vratiti na kazališnu scenu i shvaća da se previše uspavala uz dosadnog muža pa tu i tamo pristane na avanturu s duplo mlađim Martyjem – shvatila je da izleti u divlje moraju biti jako mikrodozirani. I da često treba imati plan B. Primjerice, ako vas, kao u filmu, uhvate policajci jer se seksate na javnom mjestu, treba imati skupocjenu ogrlicu od dijamanata da biste ih potkupili kako vas ne bi uhitili i pretvorili priču u javni skandal. I da je najbolji način da vas ne zaborave na dodjeli Oscara taj da dođete u elegantnoj, minimalističkoj haljini koja sprijeda izgleda vrlo čedno, a sa strane je skroz prozirna.
Kontroverzna naslovnica Vanity Faira
Nešto smjelija bila je Kylie Jenner. Ili, da budemo precizniji, Mark Guiducci, novi urednik magazina Vanity Fair koji je odlučio baciti pravu malu bombu na naslovnicu magazina na kojoj, pozor, Kylie Jenner sjedi na krevetu raširenih nogu, u topu, a u rukama drži upaljač. Iako je prikazivanje cigareta godinama bilo zabranjeno, posebice u medijima, ako bi bilo umjetnički opravdano, stvar bi prolazila. Iako je naslovnica podigla veliku prašinu te odmah podijelila komentare na dva pola – na one koji su pozdravili dašak slobode, vizualni pomak od clear girl estetike koji priziva buntovničku indie sleaze estetiku i staroholivudski glamur (ili ono što se danas zove brat ili messy girl), dobar dio zamjerio je glamurizaciju toksične navike.
Glamurizacija štetne navike
Naravno da nisu svi buntovni i drski kao Sean Penn, koji gdje god se pojavi ili ne pojavi puni ekrane i naslovnice. Dodjelu Oscara je preskočio, a na dodjeli Zlatnih globusa pušio je tijekom dodjele nagrada. Ništa manje hrabra nije ni Beyoncé, koja je zapalila cigaretu na pozornici tijekom svoje Cowboy Carter turneje, Addison Rae, koja uživa u dimu u videospotu za pjesmu Aquamarine, ili Dua Lipa i Gwyneth Paltrow, koje također mikrodoziraju zabranjene stvari.
Naravno da ovo nije članak o popularizaciji štetne navike, nego samo pokušaj da shvatimo kako u život unijeti malo opasnosti, a ne zapaliti sve ono okolo. Iako vjerojatno nitko ne može predvidjeti kako će se neka mini odluka odraziti na sve oko nas i naš život, možda nije loše čuti što je o toj ideji male opasnosti rekao i Arthur C. Brooks, koji je došao na ideju da bismo svi trebali pronaći svoje bikove s kojima ćemo trčati.
Pronađite svoje bikove s kojima ćete trčati
“Vaša ideja opasnosti razlikovat će se od ideje osobe pored vas, a pritom, naravno, ne mislim na roller coasters ili kuće strave. Razmislite o stvarima koje odgađate ili za koje mislite da ih ne možete učiniti, a možda biste mogli uz malo hrabrosti. Opasnost nije uvijek fizička — možda vas plaši preseljenje u novi grad ili povratak u školu. Morate prepoznati gdje leži vaša „opasnost” i krenuti prema njoj”, izjavio je Arthur C. Brooks.
No ono što nikada ne biste trebali, pa čak ni ako ste zabrijali s nekim i osjećali se high kao zvijezde na postoscarovskim partyjima – jest brkati hrabrost i nepromišljenost.
Zamislite hrabrost, ali ne i nepromišljenost
Kada se suočavate s opasnošću, važno je što jasnije procijeniti rizik. Ako vas, primjerice, plaši penjanje po stijenama, Brooks kaže da ne biste trebali odmah krenuti penjati se na El Capitan. No u mnogim slučajevima jasna procjena rizika pokazat će da je vjerojatnost katastrofe mnogo manja nego što se na prvi pogled čini.
Arthur C. Brooks zna jako dobro o čemu priča. Ta proveo je mnoge besane noći u kojima se budio sav u znoju jer nije znao kako dalje kada je napustio karijeru znanstvenika. No jednom kada preuzmete mali rizik i on prođe dobro, vaš živčani sustav ažurira svoju procjenu: ovdje je sigurno biti malo hrabriji. Zato sigurna opasnost funkcionira. Ona postupno preoblikuje strah u povjerenje, korak po korak. A povjerenje je zarazno. Posebice kada svoju priču podijelite s drugima.
Ako se želite osjećati življe, povećati hrabrost ili otkriti od čega ste sazdani, učinite nešto što vas izbacuje iz zone sigurnosti. Taj šok za sustav ne mora uključivati toliku razinu opasnosti kao trčanje s bikovima; možda je za vas to da naučite voziti Vespu, kažete nekome „volim te” ili održite govor pred publikom. U svakom slučaju, mala doza straha i opasnosti, svjesno odabrana, može učiniti čuda.
Iako dobar dio uzbuđenja dolazi od toga da nikada ne možete 100 % biti sigurni u ishod, autor savjetuje da napravite razuman plan i držite ga se, jer i istraživanja pokazuju da sreća i impulzivnost nisu kompatibilne. No jednom kada odlučite preuzeti neki rizik, napravite jasan plan djelovanja koji uzima u obzir različite moguće ishode. Pa čak i onaj da ne dobijete Oscara.
