GDJE PRESTAJE TRAČ, A POČINJE POP: 10 stvari koje smo naučili od pjevačice Lily Allen

Tamara Radan
02.11.2025.

Mnogi se sjećaju Lily Allen kao pop ikone s početka novog tisućljeća, a uz čije smo pjesme “Fuck You” i “Not Fair” lakše odradili gadne prekide. 15 godina kasnije, 24. listopada izašao je “West End Girl”, njezin peti studijski album, koji već u medijima dobiva epitet jednog od njezinih najiskrenijih radova. Razlog? Raskid s Davidom Harbourom, koji Allen brutalno iskreno obrađuje u 14 pjesama.

Što je dobar timing?

Znamo, nije izdavanje CD-a neki event pa da moramo sto puta provjeravati hoće li nam kiša ovi dan pokvarit, no moramo priznati da je Lily Allen nakon sedmogodišnje pauze baš odabrala pravi dan kada će objaviti novi album naslovljen “West End Girl”. Svega nekoliko sati nakon što je Netflix objavio posljednje detalje o finalnoj sezoni serije “Stranger Things”, u kojoj glumi i njezin bivši suprug David Harbour, kojem je posvetila cijeli album. Eto, konačno smo saznali zašto Englezi vole reći “raining on someone’s parade”. U prijevodu – uprskati trenutak.

Koje tabu teme otvara ovaj album?

Za 40-godišnju Britanku otkrivanje privatnog života i tabu-tema nije ništa novo. Rođena u Londonu, kao drska tinejdžerica koja se voljela zabavljati često je mijenjala škole, da bi u ranim dvadesetima doživjela uspjeh s pjesmom “Smile”. Slijedile su brojne nagrade i četiri albuma. Godine 2011. udala se za građevinskog poduzetnika i s njim dobila dvije kćeri, a osam godina kasnije, na četvrtom albumu “No Shame” i u memoarima “My Thoughts Exactly”, progovorila je o razvodu, depresiji, pobačaju, zlouporabi supstanci i iskustvima s prostitutkama. U svom podcastu Allen govori o temama koje je duboko zaokupljaju – prevari, starenju, društvenoj percepciji žena te o tome kako muškarci često poklanjaju više pažnje mlađima, dok se starije žene osjećaju devalvirano.

Igre moći ili zašto muškarci često ne podnose ženski uspjeh?

Ako ste se ikada pitali kako se bajke tako lako pretvore u scenarije iz noćne more, Lily ima odgovore na albumu. U njezinoj glazbenoj priči sve počinje naslovnom pjesmom, snom o kući iz bajke – Brownstoneu u Brooklynu – koju je kupila sa suprugom. (Kuća je danas na prodaju za 8 milijuna dolara, a video je postao viralan.) U početku sve izgleda idilično, no kad ona dobije ponudu za glavnu kazališnu ulogu, njegov ego eksplodira. Umjesto podrške, dobiva prezir, a uskoro stiže i ideja otvorenog braka.

Zašto za otvoreni brak trebaju dvije osobe?

Pristati na otvoreni brak samo iz potrebe da ispadneš cool, kao što je priznala Demi Moore u svojoj autobiografskoj knjizi u kojoj progovara o vezi s Ashtonom Kutcherom, i nije baš dobra ideja. Do sličnog zaključka došla je i Lily Allen. Prema pjesmama s albuma, Harbour je tražio otvoreni brak zbog udaljenosti. Allen je pristala, ali pod uvjetima: afere su morale ostati diskretne i odvijati se samo u hotelima; financijske transakcije su trebale biti uključene – što upućuje na angažman seksualnih radnika; susreti su smjeli biti samo s osobama bez emotivne veze. No stvari su krenule po zlu kada Allen saznaje da je Harbour prekršio pravila i da ju je tri godine varao. Tko je dovraga Madeline, pita Lily, da bi zatim u pjesmi “Madeline” opisala kako je otišla do žene s kojom je njezin muž imao aferu i ispitivala je.

Možemo li i mi na ovaj album gledati kao na terapiju?

Na albumu “West End Girl” nalazi se 14 pjesama koje je Allen napisala u samo deset dana. Rad na albumu bio je psihički toliko težak da se morala hospitalizirati, piše “The Circle”. “Sram me, sramim se”, pjeva Allen u pjesmi “Beg For Me”, pitajući se zašto njezin muž prevarant nije molio oprost. Album koji je koncipiran kao drama otvara cijeli niz pitanja i stanja kroz koja često prolaze ljudi kada saznaju za prevaru u braku. Od nesanice (“Ruminating”, “Sleepwalking”), paranoje i istrage: pretražuje mu ladice, odlaska do “teretane” u West Villageu – za koju se ispostavlja da je Pussy Palace, do problema sa samopouzdanjem, očaja i spoznaje da ovaj put nije ona ta koja snosi krivnju.

Ne mogu iz glave izbaciti sliku nje gole, pjeva Lily Allen u Ruminating.

Gdje prestaje pop, a počinje trač? Ili obrnuto!

Ima li uopće smisla postavljati ovo pitanje kada je u umjetnosti baš sve tema? I je li Lily prešla crvenu crtu što nije malo više mistificirala svoju priču nego ju je onako punkerski, kako vole Britanci, koji su desetljećima imali najokrutnije tabloide, izložila na pladnju. Uostalom, ne moraju svi biti Taylor Swift pa se skrivati iza povijesnih junaka i književnih idola. Iako je njezin glazbeni izričaj upakiran u melodični pop koji obrađuje dramatične teme iz bračnog života, ima nešto u njezinu furioznom i hrabrom ispovjednom tonu od sjajne knjige danske književnice Tove Ditlevsen “Vlastita soba” te od britanske umjetnice Tracey Emin, koja godinama tematizira svoju seksualnu intimu.

Zašto psovke i emotivno jake riječi jače udaraju od upakiranog govora?

Još kada se prvi put pojavila na glazbenoj sceni s pjesmom “Smile” i spotom u kojem demolira stan, a odmah potom i pjesmom “Fuck You”, znali smo da Lily voli stvari nazvati svojim jakim imenom. S jedne strane, zašto i pop ne bi mogao imati nešto od punka? A s druge strane, već odavno postoje istraživanja da ljudi češće zapamte ono o čemu im pričate kada tu i tamo upakiramo koju psovku.

Zašto kritičari pričaju o porno funku?

Po strani najviše citirani refreni iz pjesme “Pussy Palace” i ismijavanje seksualne ovisnosti bračnog partnera. Nije Lily Allen ni prva ni zadnja koja progovara otvoreno o seksu i vlastitoj intimi. No izgleda da ovaj album najbolje opisuje pojam porno funk. I to ne u uvredljivom tonu, ponajviše zato jer kombinira meki zvuk – mješavinu R&B-ja, yacht rocka i laganog funka – a sve nas čini voajerima, što stvara hipnotičku privlačnost. Teško se odvojiti od priče jer želite znati što će biti dalje. U jednoj pjesmi čak daje glas i “Madeline”, ljubavnici, kroz njezine SMS-ove. Pa ako ovo nije najbolja drama za West End, ne znamo što jest.

Kako kanalizirati bijes?

U intervjuu za Times of London Allen je otkrila da je “West End Girl” napisala u samo deset dana – potaknuta pokušajem izlaska iz depresivne faze. „Mislila sam da više nemam dobre pjesme“, rekla je. „Moji tekstovi bili su stvarno loši i trebalo je da se nešto dogodi, da sve eksplodira i da mogu reći – Evo je!”

Zadnja pjesma, “Fruityloop”, završava stihom – „It’s not me, it’s you“ – svjesnim citatom s albuma iz 2009. koji ju je tada učinio pop zvijezdom.

Što nam ovaj album govori o nama?

U doba kada je MTV proglašen mrtvim, većina videa na društvenim mrežama traje deset sekundi, vrti se na mute s titlovima, a glazba se najčešće svodi na pozadinsku buku za lift, vježbanje ili skrolanje, dobro je jedan fan na Instagramu napisao: “Ovo me podsjetilo na vrijeme kad si kupio CD i čitao tekstove u omotu.” A tko zna, ako izdržite preslušati album do kraja, možda shvatite da ovaj album sjajno funkcionira i bez trača.

Poklon plus: I da, ona ideja da otvorite OnlyFans račun s fotografijama svojih stopala vam baš i nije originalna, jer Lily Allen je i to već isprobala. Sorry, ali više sreće, bunta i hrabrosti drugi put. Lily vas opet šiša!

Pročitaj više

SEKSI DRAMA

Kada sam saznala da Matt Smith ili, kako ga od milja zovem, Matt Smut, moj omiljeni lik iz serijala „Game of Thrones/House of the Dragon“, posuđuje glas privatnom istražitelju Jamesu Pierceu u audio-seriji The Wolf, koja kombinira elemente murder mystery žanra i erotike, nisam mogla odoljeti da ne poslušam ovu seksi dramu. Uostalom, nije li bilo vrijeme da napokon dobijemo vlastitu nišu? Onu koja pornografiju mijenja erotikom i razumije da žene ne padaju na vulgaris sliku, već na elokventnu priču?

Tko zna, možda je od svoje neurotične osobnosti mogla napraviti neku duhovitu TV seriju, no američka novinarka Olga Khazan upustila se u veliki eksperiment i odlučila promijeniti osobnost. Ma je li moguće da je ono što mislimo da je naše „pravo ja“ ponekad tek navika, dok je istinsko ja daleko fluidnije i spremno na transformaciju nego što bismo vjerovali? Rezultati ovog zanimljivog osobnog putovanja pretočeni su u knjigu ‘Me, But Better’.

Dok Tom Cruise opet izvodi vratolomije po multipleksima, Carrie i cure muku muče s modernim vezama, pa čak i s onim pitanjem kako do seksa u najuzbudljivijem gradu na svijetu, milenijalci gnjave ChatGPT pitanjima o mentalnom zdravlju, a TikTokeri opsjednuto rade od svojih lica digitalne avatare, čudimo se da se nitko nije dosjetio prepisati ciklus filmova Michelangela Antonionija kao terapiju.

Postoji li mir i opuštenost u digitalnoj sferi? I ne, pritom ne mislimo na beskonačno scrollanje društvenim mrežama prije spavanja… zvuči kao oksimoron, no umjetnica Krista Kim smatra da digitalno može imati smirujuće djelovanje poput zen vrta, što ilustrira i u svojim radovima

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.