GDJE PRESTAJE TRAČ, A POČINJE POP: 10 stvari koje smo naučili od pjevačice Lily Allen

Tamara Radan
02.11.2025.

Mnogi se sjećaju Lily Allen kao pop ikone s početka novog tisućljeća, a uz čije smo pjesme “Fuck You” i “Not Fair” lakše odradili gadne prekide. 15 godina kasnije, 24. listopada izašao je “West End Girl”, njezin peti studijski album, koji već u medijima dobiva epitet jednog od njezinih najiskrenijih radova. Razlog? Raskid s Davidom Harbourom, koji Allen brutalno iskreno obrađuje u 14 pjesama.

Što je dobar timing?

Znamo, nije izdavanje CD-a neki event pa da moramo sto puta provjeravati hoće li nam kiša ovi dan pokvarit, no moramo priznati da je Lily Allen nakon sedmogodišnje pauze baš odabrala pravi dan kada će objaviti novi album naslovljen “West End Girl”. Svega nekoliko sati nakon što je Netflix objavio posljednje detalje o finalnoj sezoni serije “Stranger Things”, u kojoj glumi i njezin bivši suprug David Harbour, kojem je posvetila cijeli album. Eto, konačno smo saznali zašto Englezi vole reći “raining on someone’s parade”. U prijevodu – uprskati trenutak.

Koje tabu teme otvara ovaj album?

Za 40-godišnju Britanku otkrivanje privatnog života i tabu-tema nije ništa novo. Rođena u Londonu, kao drska tinejdžerica koja se voljela zabavljati često je mijenjala škole, da bi u ranim dvadesetima doživjela uspjeh s pjesmom “Smile”. Slijedile su brojne nagrade i četiri albuma. Godine 2011. udala se za građevinskog poduzetnika i s njim dobila dvije kćeri, a osam godina kasnije, na četvrtom albumu “No Shame” i u memoarima “My Thoughts Exactly”, progovorila je o razvodu, depresiji, pobačaju, zlouporabi supstanci i iskustvima s prostitutkama. U svom podcastu Allen govori o temama koje je duboko zaokupljaju – prevari, starenju, društvenoj percepciji žena te o tome kako muškarci često poklanjaju više pažnje mlađima, dok se starije žene osjećaju devalvirano.

Igre moći ili zašto muškarci često ne podnose ženski uspjeh?

Ako ste se ikada pitali kako se bajke tako lako pretvore u scenarije iz noćne more, Lily ima odgovore na albumu. U njezinoj glazbenoj priči sve počinje naslovnom pjesmom, snom o kući iz bajke – Brownstoneu u Brooklynu – koju je kupila sa suprugom. (Kuća je danas na prodaju za 8 milijuna dolara, a video je postao viralan.) U početku sve izgleda idilično, no kad ona dobije ponudu za glavnu kazališnu ulogu, njegov ego eksplodira. Umjesto podrške, dobiva prezir, a uskoro stiže i ideja otvorenog braka.

Zašto za otvoreni brak trebaju dvije osobe?

Pristati na otvoreni brak samo iz potrebe da ispadneš cool, kao što je priznala Demi Moore u svojoj autobiografskoj knjizi u kojoj progovara o vezi s Ashtonom Kutcherom, i nije baš dobra ideja. Do sličnog zaključka došla je i Lily Allen. Prema pjesmama s albuma, Harbour je tražio otvoreni brak zbog udaljenosti. Allen je pristala, ali pod uvjetima: afere su morale ostati diskretne i odvijati se samo u hotelima; financijske transakcije su trebale biti uključene – što upućuje na angažman seksualnih radnika; susreti su smjeli biti samo s osobama bez emotivne veze. No stvari su krenule po zlu kada Allen saznaje da je Harbour prekršio pravila i da ju je tri godine varao. Tko je dovraga Madeline, pita Lily, da bi zatim u pjesmi “Madeline” opisala kako je otišla do žene s kojom je njezin muž imao aferu i ispitivala je.

Možemo li i mi na ovaj album gledati kao na terapiju?

Na albumu “West End Girl” nalazi se 14 pjesama koje je Allen napisala u samo deset dana. Rad na albumu bio je psihički toliko težak da se morala hospitalizirati, piše “The Circle”. “Sram me, sramim se”, pjeva Allen u pjesmi “Beg For Me”, pitajući se zašto njezin muž prevarant nije molio oprost. Album koji je koncipiran kao drama otvara cijeli niz pitanja i stanja kroz koja često prolaze ljudi kada saznaju za prevaru u braku. Od nesanice (“Ruminating”, “Sleepwalking”), paranoje i istrage: pretražuje mu ladice, odlaska do “teretane” u West Villageu – za koju se ispostavlja da je Pussy Palace, do problema sa samopouzdanjem, očaja i spoznaje da ovaj put nije ona ta koja snosi krivnju.

Ne mogu iz glave izbaciti sliku nje gole, pjeva Lily Allen u Ruminating.

Gdje prestaje pop, a počinje trač? Ili obrnuto!

Ima li uopće smisla postavljati ovo pitanje kada je u umjetnosti baš sve tema? I je li Lily prešla crvenu crtu što nije malo više mistificirala svoju priču nego ju je onako punkerski, kako vole Britanci, koji su desetljećima imali najokrutnije tabloide, izložila na pladnju. Uostalom, ne moraju svi biti Taylor Swift pa se skrivati iza povijesnih junaka i književnih idola. Iako je njezin glazbeni izričaj upakiran u melodični pop koji obrađuje dramatične teme iz bračnog života, ima nešto u njezinu furioznom i hrabrom ispovjednom tonu od sjajne knjige danske književnice Tove Ditlevsen “Vlastita soba” te od britanske umjetnice Tracey Emin, koja godinama tematizira svoju seksualnu intimu.

Zašto psovke i emotivno jake riječi jače udaraju od upakiranog govora?

Još kada se prvi put pojavila na glazbenoj sceni s pjesmom “Smile” i spotom u kojem demolira stan, a odmah potom i pjesmom “Fuck You”, znali smo da Lily voli stvari nazvati svojim jakim imenom. S jedne strane, zašto i pop ne bi mogao imati nešto od punka? A s druge strane, već odavno postoje istraživanja da ljudi češće zapamte ono o čemu im pričate kada tu i tamo upakiramo koju psovku.

Zašto kritičari pričaju o porno funku?

Po strani najviše citirani refreni iz pjesme “Pussy Palace” i ismijavanje seksualne ovisnosti bračnog partnera. Nije Lily Allen ni prva ni zadnja koja progovara otvoreno o seksu i vlastitoj intimi. No izgleda da ovaj album najbolje opisuje pojam porno funk. I to ne u uvredljivom tonu, ponajviše zato jer kombinira meki zvuk – mješavinu R&B-ja, yacht rocka i laganog funka – a sve nas čini voajerima, što stvara hipnotičku privlačnost. Teško se odvojiti od priče jer želite znati što će biti dalje. U jednoj pjesmi čak daje glas i “Madeline”, ljubavnici, kroz njezine SMS-ove. Pa ako ovo nije najbolja drama za West End, ne znamo što jest.

Kako kanalizirati bijes?

U intervjuu za Times of London Allen je otkrila da je “West End Girl” napisala u samo deset dana – potaknuta pokušajem izlaska iz depresivne faze. „Mislila sam da više nemam dobre pjesme“, rekla je. „Moji tekstovi bili su stvarno loši i trebalo je da se nešto dogodi, da sve eksplodira i da mogu reći – Evo je!”

Zadnja pjesma, “Fruityloop”, završava stihom – „It’s not me, it’s you“ – svjesnim citatom s albuma iz 2009. koji ju je tada učinio pop zvijezdom.

Što nam ovaj album govori o nama?

U doba kada je MTV proglašen mrtvim, većina videa na društvenim mrežama traje deset sekundi, vrti se na mute s titlovima, a glazba se najčešće svodi na pozadinsku buku za lift, vježbanje ili skrolanje, dobro je jedan fan na Instagramu napisao: “Ovo me podsjetilo na vrijeme kad si kupio CD i čitao tekstove u omotu.” A tko zna, ako izdržite preslušati album do kraja, možda shvatite da ovaj album sjajno funkcionira i bez trača.

Poklon plus: I da, ona ideja da otvorite OnlyFans račun s fotografijama svojih stopala vam baš i nije originalna, jer Lily Allen je i to već isprobala. Sorry, ali više sreće, bunta i hrabrosti drugi put. Lily vas opet šiša!

Pročitaj više

Između strasti i samouništenja

Jako je lako mrziti ovaj film – od navodnika na plakatu filma koji su nam namigivali prije nego što smo stigli u kino, preko onog da je film podbacio kao šalabahter za one koji nisu čitali prvi i jedini roman Emily Brontë, objavljen 1847. godine pod muškim pseudonimom Ellis Bell, do toga da sve što gledamo izgleda kao još jedan kostimirani set koji bi se svidio Taylor Swift. No ako izdržite do kraja ove duge i turbulentne sage i ne poskliznete se na sve mokre stvari – od kokošjih jaja, krvi, sline puževa i grozne kiše koja neprestano pada – možda otkrijete nešto što smo u međuvremenu prigušili. Mračnu ljubav sa svim onim nuspojavama i animalnu žudnju. Ili kako se to danas moderno zove – limerenciju.

Psihoseksualni pop-triler

Ako umjetna inteligencija više od svega voli jednog umjetnika, to je onda Salvador Dali. Jesmo li konačno dobili film koji izgleda i zvuči kao da ga je radio AI Dali? Prepun pompoznih riječi, misticizma i demona. Šteta što se na vrijeme nisu prijavili za ovogodišnji Eurosong.

Da je živjela u neko staro doba, zvali bi je renesansnom umjetnicom, budući da na inovativan način spaja umjetnost, ples, tijelo i tehnologije. No danas ćemo reći da FKA Twigs slays. Jer ne samo što je ove godine s albumom Eusexua osvojila svoju prvu Grammy nagradu, nego je ušla u svijet filma i na veliku smotru suvremene umjetnosti.

Identitet u digitalno doba

Četrnaesto izdanje bijenalnog Međunarodnog festivala Organ Vida otvara se 11. lipnja u 20 sati u Muzeju suvremenu umjetnosti Zagreb s čak pet izložbi, među kojima je i centralna izložba finalista koji su svojim radovima odgovorili na temu festivala Happy Spiralling / Sretno u vrtlogu. Pored grupne izložbe finalist⁞a s radovima jedanaest umjetnika, iste večeri u MSU Zagreb otvaraju se četiri samostalne izložbe umjetnika: Julie Béne, Kevina Osepe, Sare De Brito Faustino i Paule Tončić, ovogodišnje dobitnice Nagrade Marina Viculin. Pored izložbenog, u Galeriji SKD Prosvjeta održat će se i diskurzivni program festivala s predavanjima, razgovorima i predstavljanjem nove publikacije Organa Vida The Vibes Are Off koja tematizira humor, ružnoću i online estetiku kao kritičke pristupe u vizualnoj umjetnosti i kulturi. Izložbe u MSU Zagreb ostaju otvorene do 6. rujna 2026. godine.

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.