Kada je Picasso na početku prošlog stoljeća došao na revolucionarnu ideju razlomiti stvarnost u svojim kubističkim djelima, smjelo razbacati dijelove tijela na sve strane i poigrati se hrabro svim slojevima slike, nije ni slutio da je ušao u vlak na kojem, umjesto točnog smjera vožnje, piše ‘prostor-vrijeme’. A koliko je ta linija bila važna svjedoči i lista putnika umjetnika koji su se brže-bolje nastojali u njega ukrcati. Doslovce, kao da je netko raspisao neki nevidljivi natječaj u kojem su se svi odreda natjecali tko će dublje zaroniti u taj bezdan i otkriti neka nova vrata percepcije.
Rupa u platnu! A što sad?
Iako je Picasso, naravno, ušao u povijest kao prvi putnik, ali i prvi konstruktor tog vlaka, vrhunac vožnje dogodio se kada je talijanski umjetnik Lucio Fontana 1959. žiletom zarezao svoje platno stvorivši crne brazde koje vode u drugi svijet, onostrano ili – ako baš želite da se izrazimo jezikom videoigrica – na druge nivoe prostora i vremena. No kada je rupa konačno bila probijena, bilo je pitanje vremena kada će i publika, kao Alisa iz zemlje čuda, poželjeti ući u umjetničko djelo.
Tajna veza performer – publika
Naravno, takvo što doista ne bi bilo moguće da nije bilo sjajnih umjetnika performera koji su bili medijatori između svojeg tijela koje je postalo djelo te publike. Uostalom, svi se sjećamo važnih performansa Marine Abramović sedamdesetih godina koja su uključivala publiku, a jedan od najradikalnijih je bio onaj u kojem Marina doslovce poziva publiku da joj naprave što god požele, ispitujući gdje je ta tanka granica između empatije, nježnosti i grubosti. Toliko je to bio smjeli rad da je svojedobno čak i talijanska spisateljica Elena Ferrante priznala da je godinama razmišljala da o njemu napiše roman.
Mole se posjetitelji da uđu u umjetničko djelo. Doslovno.
No pedesetak godina kasnije, kada sam se zatekla u muzeju MOCO, koji je u Barceloni otvoren prije dvije godine po uzoru na onaj amsterdamski, i to u neposrednom susjedstvu Picassova muzeja, morala sam se zapitati – što se dogodilo s onim starim Picassovim vlakom koji propituje prostor i vrijeme, tim više što gotovo svako drugo djelo izloženo u ovom muzeju doslovce moli posjetitelja da ga dotakne. Ma što dotakne! Uđe u njega i postane dio slike, izgubi se, osnaži ili barem malo promijeni.
Kao da smo opet otkrili drevnu afričku umjetnost koja je i nadahnula Picassa, a koja je itekako bila povezana s duhovnim, onostranim i šamanskim. Čitaj – gubitkom kontrole kako bi se došlo u kontakt s nekim drugim silama.
Umjetničko iskustvo na vlastitoj koži
Je li riječ o tome da, bombardirani vizualnim senzacijama, više ne možemo doživjeti umjetničko djelo ako ga doslovce nismo osjetili na svojoj koži pa želimo iskustvo kao da smo ušli u četvrtu dimenziju i postali jedan od protagonista umjetničkog djela? Jesmo li previše narcistični i razmaženi svim tehničkim inovacijama da umjetničko djelo ne postoji ako se mi kao posjetitelji ne fotografiramo ispred njega po sistemu – ‘fotkam, dakle jesam’? Ili je možda trik u nečemu drugom?
Zašto je Yayoi Kusama novi Kazimir Maljevič
Čini se da je prva na tragu odgovora japanska umjetnica Yayoi Kusama koja je cijeli radni vijek opsjednuta točkicama, a čija djela možete osjetiti u muzeju MOCO. Na prvi pogled, možda smo bili nepravedni kada smo uz njezino stvaralaštvo uvijek navodili podatak o njezinu mentalnom stanju, dovodeći tako u vezu njezinu estetiku s opsesivno-kompulzivnim stvaranjem točkastih uzoraka.
I dosta, trebala su proći desetljeća da se Kusama nametne kao važna umjetnica, i to ne zato što stvara pomalo infantilna djela koja tako dobro rezoniraju s kulturom koja živi na društvenim mrežama i društvom spektakla, nego zato što je Kusama na kraju svih tih godina upornog rada uspjela dokazati da je u jednoj točki skriven cijeli svemir.
To nas dovodi do toga da je Kusama podjednako važna kao i Kazimir Maljevič koji je bijelim platnom svu likovnu umjetnost i figuraliku poželio negirati i dokinuti. Dakle, ako ćemo tjerati do kraja tu usporedbu, Kusama je neka vrsta pozitivnog Maljeviča jer je ova japanska umjetnica ipak otvorila jedna vrata svemira.
Od najsitnije točke fiksacije i koncentracije do osjećaja lebdenja u svemiru
Od te točkice koja možda može predstavljati početno polazište, savršen geometrijski pogled ili, zašto ne, materijalno mjesto pomoću kojeg se možete fokusirati ili koncentrirati, do tako prelijepe i konkretne ilustracije cijelog svemira koji nam njezini radovi tako plastično dočaravaju, svih tih slojeva vremena i prostora koje tek trebamo otkriti. No ako ste propustili njezinu instalaciju izloženu prošle godine u londonskom muzeju Tate Modern za koji se tražila karta više, tu su i dva muzeja MOCO koja itekako dobro posluju pod motom – ‘In Art We Trust’.
Krug kao putovanje života
Interaktivno djelo ‘The Circle’, sazdano od labirinta ogledala i videorada koji potpisuje Six N. Five – radni studio Ezequiela Pinija, nagrađivanog argentinskog dizajnera i digitalnog umjetnika sa sjedištem u Barceloni, vodi vas na introspektivno putovanje čuda i mašte kroz vrijeme, sažimajući u krugu fragmente vremena koji se gomilaju u golemom ambijentu jedinstvenih trenutaka i sjećanja.
Uđite u djelo koje će vas osnažiti!
Na istom je tragu i umjetnički rad ‘Diamond Matrix’ koji potpisuje Studio Irma, a koji će vas doslovce izbaciti iz ravnoteže te ćete na vlastitoj koži osjetiti ono o čemu pjeva Dua Lipa u pjesmi ‘Levitating’. Naime, poruka ovog djela je da smo svi mi kao dijamanti – suočavamo se s velikim izazovima, stresovima kako bismo na kraju zabljesnuli kao sjajni dragulji i pokazali se kao jedan od najjačih materijala na zemlji.
S druge strane, ova instalacija od stotina svjetlećih dijamanata kao da poručuje, na tragu Kusaminih djela, da svi sudjelujemo u široj slici dijeleći više sličnosti nego razlika. ‘Život je neuredan i težak, ali nas čini jačima’, kažu umjetnici. Pitajući nas u isto vrijeme – a tko su dijamanti u vašem životu?
A sada vi preuzimate vlak
Ok, kako ne bi ispalo da su sva djela napravljena s ciljem da se dobro zabavite, odmorite i nestanete u nekom drugom prostoru, tu je i umjetničko djelo Munga Thomsona koje vas stavlja usred ogledala tj. naslovnice najutjecajnijeg tjednika na svijetu, a u isto vrijeme vas pita kako biste vi promijenili svijet da ste na poziciji moć. Zauzmite prostor i VRIJEME kada vladate jer red je došao na vas. Dame i gospodo, vlak je vaš!
