Izložba 'Radne fotografije'

KAZALIŠTE IZA KULISA: Što je fotograf Luka Dubroja snimio na kazališnim probama

Lea Tomac
17.03.2026.

U zagrebačkoj Oris Kući arhitekture 18. ožujka u 18 h otvorena je izložba fotografa i vizualnog umjetnika Luke Dubroje pod nazivom „Radne fotografije“, koja publici nudi rijedak pogled iza kulisa kazališnog procesa. Kroz seriju crno-bijelih fotografija Dubroja dokumentira ono što publika gotovo nikada nema priliku vidjeti – trenutke nastanka predstave u kojima je sve još uvijek otvoreno, nedovršeno i podložno promjeni.

Izložba donosi dvadesetak fotografija nastalih tijekom proba različitih kazališnih produkcija, u razdoblju od 2021. do 2026. godine. Iako su snimljene u različitim kazalištima te u suradnji s brojnim redateljima i glumcima, fotografije povezuje zajednički fokus: proces stvaranja. Dubrojine fotografije ne prikazuju finalnu scenografiju, savršeno oblikovano svjetlo ni kostime spremne za premijeru. Umjesto toga, on publici nudi ulazak u sam prostor rada – u kreativni nered, neizvjesnost i eksperiment koji prethodi izvedbi.

Fotografija kao svjedok procesa

Izložba „Radne fotografije” publiku poziva iza kazališne pozornice, otkrivajući višestruku ulogu kazališnog fotografa. Dok službene fotografije predstave najčešće bilježe završni rezultat, Dubroja se ovoga puta usmjerava na ono što prethodi premijernim izvedbama. Fotografije nastaju tijekom proba, u trenucima kada se tekst još uvijek mijenja, a glumci eksperimentiraju s pokretom, tonom i odnosima na sceni.
Proba je, kako ističe autor, specifična faza kazališne produkcije u kojoj ništa nije konačno. Glumci su nerijetko u svakodnevnoj odjeći, tekst se dopisuje i izmjenjuje, scenografija se premješta i prilagođava, a tehnički uvjeti rada ponekad su daleko od idealnih. Upravo ta nedovršenost otvara prostor spontanim, ponekad neočekivanim prizorima koji fotografijama daju dokumentarnu, ali i pripovjednu vrijednost. Na fotografijama se tako mogu primijetiti razbacani predmeti, komadi scenografije, šalica kave ili papiri s bilješkama – tragovi rada koji svjedoče o procesu stvaranja, a fotografijama daju posebnu dinamiku.

Zašto crno-bijela fotografija?

Sve fotografije na izložbi snimljene su u crno-bijeloj tehnici, što je odluka koja proizlazi kako iz estetskih tako i iz praktičnih razloga. Prema riječima autora, radna rasvjeta u kazalištima najčešće je fluorescentna i vizualno nezahvalna, a glumci tijekom proba nose različitu svakodnevnu odjeću čije boje ne tvore skladnu cjelinu. Crno-bijela tehnika, stoga, kreira jasnu vizualnu distinkciju između službenih fotografija predstave i ovog radnog materijala. Ona uklanja distrakcije, a fokus prebacuje na sadržaj – na gestu, odnos, kompoziciju i atmosferu. Osim toga, takav pristup omogućuje autoru stvaranje dosljednog umjetničkog izraza.

Fotograf koji se vraća ulici

Iako danas intenzivno surađuje s kazalištima, Dubrojin fotografski put započeo je u uličnoj fotografiji. Kao mladi fotograf često bi uzimao fotoaparat i satima lutao gradom, bilježeći spontane prizore i ljude koje bi susretao. „Što sam više fotografirao, to me manje bilo strah prići ljudima i fotografirati ih“, prisjeća se autor. „Taj strah prisutan je u gotovo svakom fotografu – bojazan da će nekome biti neugodno ili da će reagirati negativno.“

Tijekom studija počinje fotografirati ispite kolega s odsjeka glume i režije, a ubrzo i događanja u Hrvatskom narodnom kazalištu, gdje radi kao pomoćnik fotografu Marku Ercegoviću. Prava prekretnica događa se 2019. godine kada dolazi u Teatar &TD. Ondje dobiva priliku sustavno pratiti proces nastanka predstava – od prvih proba do premijere te upravo u tom kontekstu nastaje ideja za projekt „Radne fotografije”.

„Na službenim fotografijama prisutan je određeni okvir očekivanja – treba pokazati scenografiju, fotografirati svakog glumca te stvoriti slike koje će privući publiku“, objašnjava Dubroja. „Kod radnih fotografija osjećam se slobodnije. U tim trenucima mogu pristupiti sceni kao ulični fotograf, bez opterećenja i s fokusom na proces.“

Predstave i umjetnici zabilježeni na fotografijama

Izložba u Orisu okuplja dvadesetak fotografija koje je autor odabrao kao najzanimljivije iz svog arhiva. Postavljene su horizontalno i jednake su veličine, dok se jedna vertikalna fotografija većeg formata izdvaja kao vizualni akcent izložbe. Ispod svake fotografije nalaze se podaci o njezinome nastanku – naziv predstave, redateljica/redatelj, glumica/glumac, lokacija te točno vrijeme okidanja, a fotografije obuhvaćaju probe predstava poput:

„Žena popularnog pokojnika“, r. Filip Šovagović – Bernard Tomić
„Mornar“, r. Rajna Racz – Anica Kontić
„Kralj Ubu“, r. Miran Kurspahić – Borko Perić
„Tarzan“, r. Aleksandar Švabić i Dražen Šivak – Dražen Šivak i Olga Pakalović
„Arbyte 2.0“ – Šimun Stankov
„Visibaba“, r. Sanja Milardović – Lana Barić
„Buđenje proljeća“, r. Patrik Sečen – Rok Juričić, Melody Martišković, Ema Šunde, Toni Kukuljica i Damian Humski
„Pozdravi pozdravima“, r. Natalija Manojlović Varga – Marijana Matoković, Anja Đurinović i Selma Sauerborn
„Frutti di mare“, r. Nikolina Rafaj – Ivana Krizmanić
„Sokrat se ne boji biti ismijan“, r. Zlatko Paković – Josip Brakus
„Djevojke s rogovima“, r. Kristina Grubiša – Ema Šunde i Dorotea Ilečić Sever
„Ženidba“, r. Dora Ruždjak Podolski – Domagoj Ivanković, Luka Petrušić, Ines Bojanić, Filip Detelić, Dražen Čuček, Anita Matić Delić, Anica Kontić i Josip Brakus
„Prima facie“, r. Anja Maksić Japundžić – Iva Jerković
„Kamov, potres“, r. Dario Harjaček – Dean Krivačić, Nikola Nedić i Laura Čerina
„Ja, glumica“, r. Daria Lorenzi Flatz – Daria Lorenzi Flatz

Fotografije su nastale u različitim kazalištima i produkcijama, uključujući Teatar &TD, Gradsko satiričko kazalište Kerempuh, Gavellu, Petit Teatar te nezavisne produkcije.

Fotografija kao budući dokument kazališta

Iako nastaju spontano i u radnome okruženju, Dubrojine fotografije imaju potencijal postati važan dokument kazališne scene. S obzirom na to da ne prikazuju gotove predstave već način njihova nastajanja, za publiku je to rijedak prozor u svijet kazališta u njegovu najranjivijem i najiskrenijem obliku.

Izložba „Radne fotografije“ stoga nije tek fotografska prezentacija, nego i poziv na promišljanje o kreativnome procesu, radu iza kulisa te nevidljivim fazama umjetničkog stvaranja koje prethode svakom javnom nastupu, a moguće ju je posjetiti do 27. ožujka. Vidimo se!

Pročitaj više

Između strasti i samouništenja

Jako je lako mrziti ovaj film – od navodnika na plakatu filma koji su nam namigivali prije nego što smo stigli u kino, preko onog da je film podbacio kao šalabahter za one koji nisu čitali prvi i jedini roman Emily Brontë, objavljen 1847. godine pod muškim pseudonimom Ellis Bell, do toga da sve što gledamo izgleda kao još jedan kostimirani set koji bi se svidio Taylor Swift. No ako izdržite do kraja ove duge i turbulentne sage i ne poskliznete se na sve mokre stvari – od kokošjih jaja, krvi, sline puževa i grozne kiše koja neprestano pada – možda otkrijete nešto što smo u međuvremenu prigušili. Mračnu ljubav sa svim onim nuspojavama i animalnu žudnju. Ili kako se to danas moderno zove – limerenciju.

Psihoseksualni pop-triler

Ako umjetna inteligencija više od svega voli jednog umjetnika, to je onda Salvador Dali. Jesmo li konačno dobili film koji izgleda i zvuči kao da ga je radio AI Dali? Prepun pompoznih riječi, misticizma i demona. Šteta što se na vrijeme nisu prijavili za ovogodišnji Eurosong.

Da je živjela u neko staro doba, zvali bi je renesansnom umjetnicom, budući da na inovativan način spaja umjetnost, ples, tijelo i tehnologije. No danas ćemo reći da FKA Twigs slays. Jer ne samo što je ove godine s albumom Eusexua osvojila svoju prvu Grammy nagradu, nego je ušla u svijet filma i na veliku smotru suvremene umjetnosti.

Identitet u digitalno doba

Četrnaesto izdanje bijenalnog Međunarodnog festivala Organ Vida otvara se 11. lipnja u 20 sati u Muzeju suvremenu umjetnosti Zagreb s čak pet izložbi, među kojima je i centralna izložba finalista koji su svojim radovima odgovorili na temu festivala Happy Spiralling / Sretno u vrtlogu. Pored grupne izložbe finalist⁞a s radovima jedanaest umjetnika, iste večeri u MSU Zagreb otvaraju se četiri samostalne izložbe umjetnika: Julie Béne, Kevina Osepe, Sare De Brito Faustino i Paule Tončić, ovogodišnje dobitnice Nagrade Marina Viculin. Pored izložbenog, u Galeriji SKD Prosvjeta održat će se i diskurzivni program festivala s predavanjima, razgovorima i predstavljanjem nove publikacije Organa Vida The Vibes Are Off koja tematizira humor, ružnoću i online estetiku kao kritičke pristupe u vizualnoj umjetnosti i kulturi. Izložbe u MSU Zagreb ostaju otvorene do 6. rujna 2026. godine.

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.