Izložba donosi dvadesetak fotografija nastalih tijekom proba različitih kazališnih produkcija, u razdoblju od 2021. do 2026. godine. Iako su snimljene u različitim kazalištima te u suradnji s brojnim redateljima i glumcima, fotografije povezuje zajednički fokus: proces stvaranja. Dubrojine fotografije ne prikazuju finalnu scenografiju, savršeno oblikovano svjetlo ni kostime spremne za premijeru. Umjesto toga, on publici nudi ulazak u sam prostor rada – u kreativni nered, neizvjesnost i eksperiment koji prethodi izvedbi.
Fotografija kao svjedok procesa
Izložba „Radne fotografije” publiku poziva iza kazališne pozornice, otkrivajući višestruku ulogu kazališnog fotografa. Dok službene fotografije predstave najčešće bilježe završni rezultat, Dubroja se ovoga puta usmjerava na ono što prethodi premijernim izvedbama. Fotografije nastaju tijekom proba, u trenucima kada se tekst još uvijek mijenja, a glumci eksperimentiraju s pokretom, tonom i odnosima na sceni.
Proba je, kako ističe autor, specifična faza kazališne produkcije u kojoj ništa nije konačno. Glumci su nerijetko u svakodnevnoj odjeći, tekst se dopisuje i izmjenjuje, scenografija se premješta i prilagođava, a tehnički uvjeti rada ponekad su daleko od idealnih. Upravo ta nedovršenost otvara prostor spontanim, ponekad neočekivanim prizorima koji fotografijama daju dokumentarnu, ali i pripovjednu vrijednost. Na fotografijama se tako mogu primijetiti razbacani predmeti, komadi scenografije, šalica kave ili papiri s bilješkama – tragovi rada koji svjedoče o procesu stvaranja, a fotografijama daju posebnu dinamiku.
Zašto crno-bijela fotografija?
Sve fotografije na izložbi snimljene su u crno-bijeloj tehnici, što je odluka koja proizlazi kako iz estetskih tako i iz praktičnih razloga. Prema riječima autora, radna rasvjeta u kazalištima najčešće je fluorescentna i vizualno nezahvalna, a glumci tijekom proba nose različitu svakodnevnu odjeću čije boje ne tvore skladnu cjelinu. Crno-bijela tehnika, stoga, kreira jasnu vizualnu distinkciju između službenih fotografija predstave i ovog radnog materijala. Ona uklanja distrakcije, a fokus prebacuje na sadržaj – na gestu, odnos, kompoziciju i atmosferu. Osim toga, takav pristup omogućuje autoru stvaranje dosljednog umjetničkog izraza.
Fotograf koji se vraća ulici
Iako danas intenzivno surađuje s kazalištima, Dubrojin fotografski put započeo je u uličnoj fotografiji. Kao mladi fotograf često bi uzimao fotoaparat i satima lutao gradom, bilježeći spontane prizore i ljude koje bi susretao. „Što sam više fotografirao, to me manje bilo strah prići ljudima i fotografirati ih“, prisjeća se autor. „Taj strah prisutan je u gotovo svakom fotografu – bojazan da će nekome biti neugodno ili da će reagirati negativno.“
Tijekom studija počinje fotografirati ispite kolega s odsjeka glume i režije, a ubrzo i događanja u Hrvatskom narodnom kazalištu, gdje radi kao pomoćnik fotografu Marku Ercegoviću. Prava prekretnica događa se 2019. godine kada dolazi u Teatar &TD. Ondje dobiva priliku sustavno pratiti proces nastanka predstava – od prvih proba do premijere te upravo u tom kontekstu nastaje ideja za projekt „Radne fotografije”.
„Na službenim fotografijama prisutan je određeni okvir očekivanja – treba pokazati scenografiju, fotografirati svakog glumca te stvoriti slike koje će privući publiku“, objašnjava Dubroja. „Kod radnih fotografija osjećam se slobodnije. U tim trenucima mogu pristupiti sceni kao ulični fotograf, bez opterećenja i s fokusom na proces.“
Predstave i umjetnici zabilježeni na fotografijama
Izložba u Orisu okuplja dvadesetak fotografija koje je autor odabrao kao najzanimljivije iz svog arhiva. Postavljene su horizontalno i jednake su veličine, dok se jedna vertikalna fotografija većeg formata izdvaja kao vizualni akcent izložbe. Ispod svake fotografije nalaze se podaci o njezinome nastanku – naziv predstave, redateljica/redatelj, glumica/glumac, lokacija te točno vrijeme okidanja, a fotografije obuhvaćaju probe predstava poput:
„Žena popularnog pokojnika“, r. Filip Šovagović – Bernard Tomić
„Mornar“, r. Rajna Racz – Anica Kontić
„Kralj Ubu“, r. Miran Kurspahić – Borko Perić
„Tarzan“, r. Aleksandar Švabić i Dražen Šivak – Dražen Šivak i Olga Pakalović
„Arbyte 2.0“ – Šimun Stankov
„Visibaba“, r. Sanja Milardović – Lana Barić
„Buđenje proljeća“, r. Patrik Sečen – Rok Juričić, Melody Martišković, Ema Šunde, Toni Kukuljica i Damian Humski
„Pozdravi pozdravima“, r. Natalija Manojlović Varga – Marijana Matoković, Anja Đurinović i Selma Sauerborn
„Frutti di mare“, r. Nikolina Rafaj – Ivana Krizmanić
„Sokrat se ne boji biti ismijan“, r. Zlatko Paković – Josip Brakus
„Djevojke s rogovima“, r. Kristina Grubiša – Ema Šunde i Dorotea Ilečić Sever
„Ženidba“, r. Dora Ruždjak Podolski – Domagoj Ivanković, Luka Petrušić, Ines Bojanić, Filip Detelić, Dražen Čuček, Anita Matić Delić, Anica Kontić i Josip Brakus
„Prima facie“, r. Anja Maksić Japundžić – Iva Jerković
„Kamov, potres“, r. Dario Harjaček – Dean Krivačić, Nikola Nedić i Laura Čerina
„Ja, glumica“, r. Daria Lorenzi Flatz – Daria Lorenzi Flatz
Fotografije su nastale u različitim kazalištima i produkcijama, uključujući Teatar &TD, Gradsko satiričko kazalište Kerempuh, Gavellu, Petit Teatar te nezavisne produkcije.
Fotografija kao budući dokument kazališta
Iako nastaju spontano i u radnome okruženju, Dubrojine fotografije imaju potencijal postati važan dokument kazališne scene. S obzirom na to da ne prikazuju gotove predstave već način njihova nastajanja, za publiku je to rijedak prozor u svijet kazališta u njegovu najranjivijem i najiskrenijem obliku.
Izložba „Radne fotografije“ stoga nije tek fotografska prezentacija, nego i poziv na promišljanje o kreativnome procesu, radu iza kulisa te nevidljivim fazama umjetničkog stvaranja koje prethode svakom javnom nastupu, a moguće ju je posjetiti do 27. ožujka. Vidimo se!
