ENIGMA

TKO NAM JE UKRAO SEKS S VELIKIH EKRANA: Kinodvorane? Hladno! Streaming servisi? Vruće! Nastavite tražiti dalje…

Tamara Radan
04.02.2023.

Kratka povijest seks-scena koje su oblikovale našu svijest, ali i povijest filma. Plus, pere li nas kultura srama i zašto je u velikom stilu propao novi žanr – križanac ljubavnog filma i pornića

‘Seks je super, ali tek u kombinaciji s ljubavlju dobivamo najveću moguću perverziju koju je netko mogao smisliti’, izjavio je francuski pisac Frédéric Beigbeder u intervju za Cosmopolitan koji je dao u povodu izlaska njegove knjige iz 2019. godine ‘Život bez kraja’. Ne bi li istražio ovu ubitačnu kombinaciju, jedan drugi francuski redatelj, Gaspar Noe, upustio se u veliki eksperiment. Snimit će ljubavno-napaljujuće djelo koje udara na sva čula, a kako bi pojačao intenzitet ljubavi, seksa i boli, ubacit će u trosatni film i nešto droge, preljub, slomljeno srce, čežnju za izgubljenom ljubavlju, usput će prekršiti sva pisana i nepisana pravila – od ljubavnog trokuta sa zgodnom susjedom do zajedničkog odlaska u svingerske klubove Pariza, a naposljetku će gledateljima pružiti opciju da film gledaju i s 3D naočalama.

I doista, film ‘Love’ je uspio u svojem naumu – spojiti visoku estetiku, snažne emocije i još žešći seks, no kao za vraga, ovaj ambiciozni art pornić iz 2015. godine i nije baš najbolje prošao, ni kod kritike, a kamoli kod publike jer dvorane su manje-više zjapile prazne, a rijetki gledatelji su se paranoično pogledavali kroz mutne naočale. U čemu je problem? Je li redatelj pogriješio jer je priča po sistemu ‘previše babica kilavo dijete’ naprosto bila preslaba, a on neuvjerljivo miješao žanrove kao kruške i jabuke? I nisu li se brojni filmaši nakon tog fijaska malo uplašili pa je od toga datuma i seks nekim čudom ispario s velikih platna?

Od pornokina do laptopa

Naime, europski film je, za razliku od holivudske produkcije prepune prikrivenih seksualnih aluzija, oduvijek bio otvoreniji prema prikazivanju seksualnosti, manje se opterećujući javnim moralom, naročito kad je u pitanju sloboda umjetničkog izražavanja koja ponekad nužno uključuje i eksplicitne prizore seksa. Primjerice ‘Emmanuelle’ iz 1974. ili ‘Priča o djevojci O iz 1975. erotski su filmovi koji su definirali okvire tog žanra donoseći visoko estetizirane prikaze seksualnosti, ali i propitujući samu seksualnost kroz svoju priču, odnosno istražujući i rušeći tabue i predodžbe o onome što je uvriježeno i prihvatljivo. Ti su se filmovi još nastojali zadržati u svijetu umjetničkoga, ali s druge strane su potaknuli i masovnu proizvodnju komercijalnih filmova, zajedno s nizom američkih filmova namijenjenih privatnom, kućnom prikazivanju, odnosno prikazivanju u specijaliziranim kinima koja su postojala u brojnim gradovima.

Generacije hrvatskih gledatelja, odrastale na domaćem, tada još jugoslavenskom filmu kojem brutalni prizori seksa nisu bili strani ili pak uz rado gledane češke filmove, isto tako pune neskrivene erotike, eksplicitnim prizorima seksa nisu bile šokirane, nego je seksualnost bila poimana kao normalni dio života. Bila je prihvatljiva filmska tema – kao i bilo koja druga, a pogled na ljudsko tijelo još je mogao prihvatiti i sve ono što se danas smatra nesavršenim – od pretjerane mršavosti ili debljine, preko obješenih grudi ili stražnjica do dlakavih nogu ili čak pazuha.

Scena

Umjetnički, ali i erotski film, molim!

Osamdesetih godina, jačanjem tržišta videa, u cijelom se svijetu javlja kriza kinematografa pa se brojna specijalizirana kina, uključujući i ona erotska, zatvaraju premještajući erotske, sad već često i dominantno pornografske sadržaje u sferu privatnoga. Ipak, u umjetničkim, naročito europskim filmovima generacije pamte divne uzbudljive scene seksa s početka filma ‘Betty Blue’ ili scene seksualnih igrica s hranom iz ‘Devet i pol tjedana’ koje su uglavnom gledale na videu tih osamdesetih godina (oba filma su iz 1986.).

Ti filmovi, iako puni izraženog snažnog erotskog naboja, kao i nešto kasniji ‘Showgirls’ (1995.) ili ‘Oči širom zatvorene’ (1999.) smatrani su umjetničkima, a ne erotskima – iako to u biti jesu. Naravno, etiketa umjetnički film više je statusni simbol nego žanrovska oznaka, ali kako god bilo, ti su filmovi, uglavnom relativno komercijalno uspješni, rado gledani i publika, svidjeli joj se oni ili ne, nije ostala ravnodušna u izražavanju mišljenja i stavova o njima te o idejama i načinima na koji ih iznose.

No što se dogodilo sa seksom na početku novog stoljeća? Je li moguće da se širenjem interneta i većom dostupnošću XXX filmova ugasila i naša potreba da snimamo, gledamo, uživamo u realnim prikazima seksa?

Čini se da je isto pitanje mučilo i Emmu Stone u američkom filmu ‘Ta luda ljubav’ iz 2011. godine. Jer, kada Ryan Gosling konačno skine svoju majicu, a svi logički očekujemo scenu seksa, Emma samo ironično prokomentira da izgleda kao fotošopiran. I to baš nije bio iskreni usklik oduševljenja, nego više zabrinuta konstatacija. Uostalom, još je i Tom Ford davnih devedesetih primijetio da Photoshop, skupa s manijakalnim depilacijama, uključujući i brazilsku, nije ništa drugo nego vrsta druge kože koju navlačimo kako bismo se što više sakrili u sferu virtualnog svijeta i izbjegli onaj stvaran.

Nazovi Cannes radi seks-scena

Ali kao što bi rekao Woody Allen u svom filmu ‘Sretni svršeci’ – hvala bogu na Francuzima! Točnije, na Filmskom festivalu u Cannesu gdje se danas jedino može vidjeti nešto malo pravih seks-scena. Uostalom, još se priča o 17 minuta oralnog seksa u filmu ‘The Brown Bunny’ Vincenta Galla koji je prikazan 2013. godine; o seksu dvije djevojke koje otkrivaju seksualnost u filmu ‘Adelin život’ te o kontroverznom dvodijelnom filmu Larsa von Triera – ‘Nimfomanka’. No kao što su dobro primijetili kritičari, ono što Cannes obećavajuće započne, Hollywood odmah uguši i utopi u moru nerealnih SF fantazija, akcijskih filmova ili romantičnih komedija. Da, u ovaj potonji žanr ubrajamo i trilogiju ‘Pedeset nijansi sive’, ma koliko pohvalna bila sama tematika.

Uostalom, najbolji prikaz suvremenog društvenog licemjerja nalazimo u rumunjskom filmu ‘Baksuzno bubnjanje ili bezumni pornić’ gdje kućni pornouradak obične srednjoškolske profesorice i njezina muža slučajno završi u virtualnom medijskom prostoru te izazove lavinu reakcija razotkrivajući pornografskom preciznošću sve slabosti društva i ljudskih karaktera dovodeći to u kontekst svjetske i rumunjske povijesti, a ponajviše naglašavajući naš stav o seksu.

Užareni streaming servisi

I doista, čini se da su prave seks-scene poput zečeva šmugnule s velikih ekrana i sakrile se na streaming servise nastavljajući tamo gdje su cure iz ‘Seksa i grada’ stale. ‘Spolni odgoj’ britanska je serija koja progovara o seksualnosti mladih i njihovim nedoumicama vezanima uz seks. Za razliku od ‘Seksa i grada’, gdje se o seksu govori, ali ga se uglavnom ne prikazuje, ova serija obiluje eksplicitnim prizorima seksa. No dok ‘Spolni odgoj’ uglavnom tematizira tinejdžerski, često nevješti i gotovo smiješni seks, serija ‘Euforija’ puno više zabrinjava roditelje jer odlazi puno koraka dalje opisujući i seks pod utjecajem droga, perverzne igrice na društvenim mrežama, ali i one uživo.

Osim serija koje neskriveno tematiziraju seksualnost u suvremeno doba, užasno su gledane i povijesne i SF serije, poglavito one koje su prilično eksplicitne u prikazivanju ljudskog tijela, muške i ženske ljepote koja je jedna od komponenti izrazite seksualne privlačnosti. Primjerice, u serijama povijesne tematike kao što su ‘Bridgerton’ i ‘Outlander’ mogu se naći scene seksa koje su u funkciji priče, ali pritom je vrlo jasno da su te scene pomno promišljene te da je njihova prisutnost i atraktivnost dijelom zaslužna za pozornost široke publike.

Zabranjeni seks i rušenje tabua

Serija ‘Igra prijestolja’, čijih se osam sezona emitiralo od 2011. do 2019. godine, jedna je od onih koje su postale svjetski filmski i televizijski fenomen privlačeći najrazličitiju publiku, osiguravši zvjezdani status ne samo glumcima nego i lokacijama na kojima je snimana. Početni zaplet cijele serije počiva upravo na svjedočenju eksplicitno prikazanom zabranjenom seksualnom odnosu između brata i sestre koji na kraju rezultira pokušajem ubojstva djeteta, odnosno svjedoka.

Ono čime je serija istodobno i privlačila i šokirala publiku eksplicitne su scene seksa, ali i nasilja te njihovo često povezivanje. Upravo ta šokantnost, uz maestralno kreiran paralelni svijet s maštovitim likovima i zapletima, a u konačnici i samom epskom pričom prepunom obrata, održala je pažnju publike tijekom tako dugog razdoblja, ali i svjesno potaknula kontinuirani interes zbog iskonske potrebe svakog čovjeka za rješavanje onih primarnih, čak mitskih, konflikata unutar samoga sebe.

U nekom se trenutku postavlja pitanje koliko je seks, kao izraz nadmoći jednog ljudskog bića nad drugim, nasilan i koliko je to nama kao gledateljima zaista intrigantno i – seksi.

Skrivene žudnje

Svi ti filmski prikazi seksa, od onih romantičnih i povezanih s ljubavlju i zaljubljivanjem do onih brutalnih, često i nasilnih, možda zabranjenih ili protuprirodnih (što god to značilo), zadovoljavaju radoznalost gledatelja, a ponekad donose katarzu, svojevrsno pročišćenje gledanjem, pa tako i imaginarnim proživljavanjem onoga za što smo svjesni da u stvarnom životu nikad ne bismo počinili.

Takve skrivene žudnje povezane s različitim oblicima seksualnosti, ali i tematiziranje seksa kao ljudske potrebe i dalje vezane uz istinske prirodne nagone, uz to i propitivanje, prepoznavanje tih žudnji i osvještavanje toga da one postoje u svakome od nas, može biti (i jest) korisno i zdravo za našu psihu, za naš osobni razvoj koji nikad ne bi trebao prestati. I stoga, dosta je više skrivanja. Vratite nam seks i na velike ekrane! Hvala.

P. S. Ako ne znate kojim smjerom krenuti, predlažemo serije ‘Normalni ljudi’ i ‘Razgovori s prijateljima’, a koje nisu samo iznjedrile i novo zanimanje, ono intimnog koordinatora koji se brine za to da se ne prijeđe skliska granica između glume i intime kako se više nikada ne bi dogodila nenajavljena scena iz erotskog filma ‘Posljednji tango u Parizu’, nego i onu tako ubitačno dobru kombinaciju o kojoj su snivali i Gaspar Noe i Frédéric Beigbeder – miks stvarnog seksa i hardcore emocija.

Naslovna fotografija: Gaspar Noe, film ‘Love’

Pročitaj više

Milijun funti za šator

Zašto je Tracey Emin, jedna od najvažnijih suvremenih umjetnica, odbila milijun funti da ponovo replicira svoj rad Everyone I Have Ever Slept With 1963–1995 te kako su ready made radovi postali najbrži put do srca publike?

Pokušaj izlječenja mora

Izložba, odnosno multidisciplinarni umjetnički projekt “Pjesme za naše more”, likovne, video i filmske umjetnice Renate Poljak od 29.2.- 17.3.2024. nas očekuje u galeriji Bačva, Doma HDLU. Riječ je o projektu koji istražuje različita polja djelovanja od filozofskog do znanstvenog, od utopije i mitologije do glazbe i njene uloge u povijesti i sadašnjosti. U srcu je projekta ekološka ideja, no ona odudara od aktivizma i ne sadrži doslovne ekološke poruke već se temi prilazi iz potpuno drugog rakursa, poetičnog i utopijskog.

Prilika za kupnju Abadžićevih fotografija

„Abadžić spretno čuva anonimnost modela, no zbog intimne atmosfere imamo osjećaj kao da je poznajemo. Ona kao da je postala arhetip poštivanja žena. Ponekad je ona u prvome planu, katkad je prekrivena velom, a kad nije odmah tu, kroz rapsodiju svjetlosti i sjene tražimo je pogledom.“ Izložba „Aktovi“ Stanka Abadžića otvarena je 17. veljače u 19:00 sati u zagrebačkoj Laubi, a trajat će do 25. veljače.

Potresna knjiga danske književne zvijezde Tove Ditlevsen vodi nas na putovanje u središte tame, ali isto tako upoznaje sa žilavom kreativnom i ljubavnom snagom glavne junakinje koja živi i osjeća Kopenhagen svoje mladosti

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.