Priznajemo, knjige na temu zaustavljanja vremena, eliksira vječne mladosti i starenja unatrag ubrajaju se u rang ispraznih obećanja – koja li je tajna kose Megan Markle… Pa ipak, ne možemo si pomoći. Otvaramo ih pažljivo, kao da su Pandorina kutija, bilo da je riječ o publicistici ili fikciji koja najavljuje vrlu budućnost. Slutimo da bismo mogli biti nasamareni, ali isto se tako pitamo – što ako u njima pronađemo i zrno istine?
Prije dvadesetak godina bili smo zaluđeni knjigom „Ending Aging“ Aubreyja de Greya, znanstvenika s Cambridgea. Ovaj ekscentrični gerontolog, čije je godine nemoguće pogoditi, vitak je, dugokos i odgovorno je tvrdio da će doživjeti 120 godina te da su upravo rođene generacije koje si mogu početi organizirati i tisućiti rođendan. Njegova glavna maksima bila je ideja da ćemo gladovanjem uspjeti produžiti telomere, glavne krivce za starenje, a samim time i zaustaviti vrijeme, što je rezultiralo time da smo uskoro dobili i prvu upgradiranu ženu. Bila je to Elizabeth Parrish, izvršna direktorica start-upa BioViva, koja je prva brže-bolje odjurila u Kolumbiju da joj modificiraju DNK i produže telomere.
Doživjeti stotu, pardon! Vječnost
Ostalo je povijest jer otkada je De Greyeva knjiga razgrabljena, znanstvenici kao da se počeli natjecati tko će smisliti još bolji koncept, po mogućnosti start-up koji će natjerati sve žive – od jadnih pokusnih zamoraca do dokonih milijardera iz Silicijske doline – da ga iskušaju i dožive vječnost. Budući da je u posljednjih dvadesetak godina rijetko koji znanstvenik poput De Greya imao takav smisao za ekscentričan imidž i efektan nastup, sve ih je na jednome mjestu okupio jedan drugi stručnjak za brendiranje. Bio je to francuski pisac Frederic Beigbeder, čiji glavni junak u knjizi “Život bez kraja“ ima samo jedan cilj: obići sa svojom kćerkom sve najpoznatije stručnjake koji se bave zaustavljanjem vremena i starenjem kako bi je utješio i dokazao joj da smrt njezinih roditelja možda ne stoji odmah iza vrata.
Tako smo doznali za cijeli niz postojećih bizarnih tretmana, istraživanja i budućih opcija na koje valja računati, od toga da već postoje proteinske injekcije koje usporavaju starenje do 60%, da se Vladimir Putin, Zinedine Zidane, Uma Thurman i Keith Richards pomlađuju u klinici Mayr laserskim zrakama koje ponovno bude njihove matične stanice do toga da su znanstvenici sa Sveučilišta Kyoto uspjeli genetskim modificiranjem vratiti stanice odraslih u stadij stanica beba. Ili još radikalnije – da nam u skoroj budućnosti uopće neće trebati tijelo jer ćemo sve informacije o našem životu moći downloadati u DNK i pohraniti u veliku memoriju…
Kako to da meduze imaju ‘undo’?
A onda je svizac… Ma, ne! Onda se krajem prošle godine na tržištu pojavila druga knjiga koja, doduše, nije obećavala tako sulude SF scenarije, nego nas je spustila na zemlju ili je bolje reći na samo morsko dno. Bila je to knjiga ‘Jellyfish Age Backwards: Nature’s Secrets to Longevity’, 25-godišnjeg danskog molekularnog biologa koji na prvi pogled nije nudila ništa spektakularno. Jer autor nije izmišljao, spekulirao, maštao o linkovima u glavi ni o čipovima u krvi, ali je, eto, pomnim proučavanjem nekih sićušnih organizama uspio dokazati – ne samo da se starenje možda može zaustaviti, nego da možemo starjeti i unatrag. Baš kao u „Neobičnoj priči o Benjaminu Buttonu“ Johna Scotta Fitzgeralda.
Naime, neugledna meduza veličine nokte iz obitelji Turritopsis ima sposobnost, genijalan program, koja joj omogućava da se bez problema vrati u stadij polipa čim, recimo, osjeti da je ugrožena ili da joj prijeti glad. To znači da ovo sićušno stvorenje može ući u beskrajni ciklus rasta, sazrijevanja, regeneracije i ponovnog rasta. Nešto kao da leptir ponovno postane ličinka. Ništa manje dobar dokaz nije ni planarni pljosnati crv koji se može prepoloviti i proizvesti dvije cijele jedinke, kao i nestanak bakterija koje se kao endospore mogu prebaciti u vječni san. Hajde, pokušajte na trenutak zamisliti da se ponovno možemo vratiti u srednju školu. Ok, malo smo zabrijali, sorry.
Zaboravite gladovanje i oplemenjivanje krvi
Naravno da Brendborg ne ostaje cijelo vrijeme na morskom dnu, nego se diže i prema čovjeku, dovodeći u vezu veličinu organizma sa starenjem pa dolazi do zaključka da sitniji organizmi, baš poput poljskog miša, stare dvaput sporije od onih velikih. Uostalom, najstarija osoba na svijetu Jeanne Calment, koja je umrla u dobi od 122 godine, bila je visoka svega 150 centimetara. Toj teoriji idu u prilog i ostali sretnici koji su doživjeli stotu, a bili su relativno niski, piše Nicklas.
No više od svega veseli činjenica da autor ne nudi čudotvorne eliksire i ne predlaže tretmane budućnosti, iako je, moramo priznati, poprilično ozbiljno poljuljao De Greyevu teoriju, tvrdeći odgovorno da post, gladovanje, sport, dijeta siromašna ugljikohidratima te vađenje i oplemenjivanje krvi imaju smisla samo u pojedinim slučajevima. S druge strane, ova knjiga obilato daje razumne ideje za zdrav, ispunjen život i dug život te, ne manje bitno, prilično veliku dozu zdrave sumnje. Naravno, kao nuspojava, naš pokušaj da se sljedećeg ljeta riješimo meduza na Jadranu više uopće ne drži vodu.:)
Naslovna fotografija: Unsplash
