suvremena umjetnost i feminizam

VELIKA IZLOŽBA SANJE IVEKOVIĆ U ZAGREBU: Što su “Works of Heart”

Kristina Stakor
18.06.2023.

Nakon Beča, u Zagreb je stigla izložba domaće suvremene umjetnice svjetskog renomea, Sanje Iveković koja iznova preispituje poziciju žene u društvu i povijesti

„Pun mi je kufer minulog rada, ne zanimaju me retrospektive“, rekla je umjetnica i aktivistica Sanja Iveković na press konferenciji povodom svoje zagrebačke retrospektivne izložbe „Works of Heart (1970-2023)“ u Muzeju suvremene umjetnosti. I premda ova izložba donosi opsežan presjek njezina dosadašnjeg rada, ona nije završena priča. Radovi nastajali prije dvadesetak i više godina i danas su vrlo aktualni, a umjetnica ih teži staviti u specifičan suvremeni kontekst.

Izložba čija je kustosica Zdenka Badovinac rezultat je suradnje Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu i Kusthallea u Beču, gdje je premijerno prikazana prošle godine. Iako dijele isti naslov, zagrebačka je izložba opsežnija te uključuje nove produkcije „Trudna memorija“ (Pregnant Memory) i „Izvještaj u sjeni“ (Shadow Report), veliki broj radova iz kolekcije MSU. Tu je i sasvim novi segment: arhiv pod nazivom „Točke susreta: Dokumenti u nastajanju, 1968.-1982.“ koji za ovu prigodu kurira Ivana Bago, kao i presjek autoričinih aktivističkih aktivnosti, a dva su dijela u svojevrsnom dijalogu. 

sanja iveković
Foto: Boris Cvjetanović

Naziv Works of Heart proizlazi iz jednog od umjetničinih radova, koji je predstavljen na istoimenoj izložbi u Galeriji Josip Račić u Zagrebu 2001. godine. Sanja Iveković preuzela ga je sa stranica New York Times-a iz veljače 1994., kada je uz fotografiju i izvješće o pokolju civila na sarajevskoj tržnici  objavljen reklamni oglas za ogrlicu sa privjeskom u obliku srca za Valentinovo. Napravivši od ratne fotografije i reklame dva odvojena plakata, naglasila je tu kontroverznu novinsku jukstapoziciju i dekonstruirala stereotipne prikaze žena u medijima.

Žene i mediji, nasilje nad ženama, nevidljivi rad i žene izbrisane iz povijesti neke su od tema koje se kod umjetnice uvijek iznova javljaju i kojima je utjecala na generacije umjetnica, feministica i aktivistica, ali i na promišljanje slike žena koja se može iščitati iz medija i javnog diskursa.

Foto: Boris Cvjetanović

Njezini radovi  „Tragedija jedne Venere“ i „Dvostruki život“, u kojima jukstaponira osobne fotografije s onima iz magazina te istražuje utjecaj Hollywooda, mode i marketinga na sliku žene, urezani su u kolektivno pamćenje svih kunsthistoričarki. Na izložbi se mogu vidjeti i radovi Gen XX. gdje na portrete supermodela prilaže imena i kratke biografije antifašističkih narodnih junakinja: Dragica Končar, Nada Dimić, Ljubica Gerovac, sestre Baković, Anka Butorac i Nera Šafarič, stavljajući tu naizgled daleku prošlost i zaboravljene junakinje u suvremeni kontekst i u svijest današnjeg društva.

Zaboravljene junakinje predmet su i njezina kontroverznog rada Lady Rosa of Luxembourg (2001.) koji je u zagrebačkoj verziji prikazan pod novim naslovom, “Trudna memorija”, čime ističe žensku ulogu u povijesti i u javni prostor donosi imena 91 junakinje odlikovane ordenom narodnog heroja NOB-a.

sanja iveković "trudna memorija"
Foto: Boris Cvjetanović

U sklopu izložbe u Beču (a izložene i u Zagrebu) producirana je i umjetničina knjiga “Jao si ga onome tko se boji duhova” s pjesmama, fotografijama i dokumentima njene majke, Nere Šafarić-Iveković, koja je i sama bila sudionica antifašističkog pokreta, zbog čega je bila uhićena i zarobljena u Auschwitzu.

„Kad se bavite radom Sanje Iveković, nikad se ne bavite samo jednom, nego mnoštvom tema“, istaknula je Ivana Bago, kustosica arhiva umjetnice pod nazivom „Točke susreta: Dokumenti u nastajanju, 1968.-1982.“ To je i više nego vidljivo na izložbi koja donosi presjek od preko 50 godina djelovanja ove suvremene umjetnice koja je među prvima u istočnoj Europi zauzela čvrst feministički stav te ga nije iskazivala isključivo kroz umjetničko, već i aktivističko djelovanje.

Izložba „Works of  Heart (1970-2023)“ Sanje Iveković ostaje otvorena do 1. studenog 2023.

Naslovni vizual: press

Pročitaj više

Što to ima pjesma Movin to the Sun francuskog DJ-a Hugela, a koja je osvojila srca i tijela svojih slušatelja?

Tko kaže da dobro putovanje mora uključivati slano more? Pročitali smo knjigu Thierryja Thomasa „Hugo Pratt, portret perom“ i pronašli nekoliko ideja koje vas mogu inspirirati na putovanjima, bez krađe susjedove barke.

Uzevši u ruke roman „Zovem se Poppy“ spisateljice Laurie Frankel znala sam da ulazim u svijet obitelji čiji će se život promijeniti nakon što njihov najmlađi član, petogodišnji Claude, započne propitivati svoj rodni identitet. Claude, naime, obožava haljine i princeze, a kada odraste želi biti djevojčica. Ono što nisam znala jest da ću čitajući toliko intenzivno promišljati o vlastitim uvjerenjima, o sposobnosti shvaćanja tuđih iskustava, o pretpostavkama koje, poput svakog čovjeka, nosim u sebi, a da ih često nisam ni svjesna te o raskoraku između uvjerenja da nešto razumijem i bujice pitanja koja nastaje jednom kada mi se zaista pruži uvid u nečiji svijet.

DOSTA JE „NAJBOLJE VERZIJE SEBE“:

Imamo aplikacije za san, satove koji mjere stres, kalendare za produktivnost, jutarnje rutine, večernje rutine i beskrajnu vojsku podcasta koji nam objašnjavaju kako postati bolja verzija sebe. Pa kako smo onda završili tako umorni? Knjiga „Invictus“ Marcosa Vázqueza vraća nas dvije tisuće godina unatrag kako bi nam ponudila prilično suvremenu ideju: možda ne trebamo naučiti kako kontrolirati život. Možda trebamo naučiti što pustiti.

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.