Kada smo ga prvi put ugledali kako nonšalantno leži na brodu, puši travu i ne ferma ni pet posto uzrujane turiste koji ga mole da prestane duvati, znali smo da je Rick Hatchett kojeg u trećoj sezoni serije ‘Bijeli lotos’ igra pedesettrogodišnji Walton Goggins spreman na sve i da igra samo po svojim pravilima. Ali ne i da će njegov lik već u drugoj epizodi tako veličanstveno odigrati nihilista te da će njegovi odgovori ostaviti bez riječi čak i učiteljicu meditacije. Za one koji su propustili ovaj razgovor, reći ćemo samo da Rick ne vjeruje puno u one fore da će mu par sati kod vrhunske iscjeliteljice pomoći da promijeni život, a kamoli da nam meditacija može pomoći da uvidimo da nam identitet ponekad donosi i patnje.
“Pa ja nikada nisam imao identitet”, kaže Rick mrtav-hladan svojoj instruktorici. Mama mu je bila narkomanka, tata se ubio, a on je odavno shvatio da je ništa, pojasnio je, A nakon što mu učiteljica iznese ideju da je i to veliko ništa možda samo iluzija koju nam servira um, Rick joj naprosto mora nacrtati svoju filozofiju te kaže – ” Ako nitko ne natoči benzin u rezervoar, on je i dalje prazan.” A to više nije iluzija nego činjenica, jer auto naprosto neće upaliti.
Nihilist s razlogom
Nema što! U seriji u kojoj je sve puno fejkera i glumaca u vlastitim životima, lik Ricka Hatchetta je nevjerojatno autentičan, iskren i sirov. I to na onu foru da se pitate – je li on neka vrsta anomalije i gdje su dovraga u međuvremenu nestali takvi anti-heroji? Naime, morate se složiti da je i u samom Hollywoodu, gdje su lica često simetrična, osmijesi blistavi, a uloge predvidljive, Walton Goggins prava iznimka. On nije Brad Pitt – niti to pokušava biti. Svojim oštrim jagodicama, upalim očima i prodornim pogledom njegovi anti-junaci često izazivaju neku vrstu nervoze, osjećaj da se ispod površine uvijek kuha nešto neočekivano, a to ga čini pomalo neodoljivim.
Mislim da ljudi nikad nisu znali što bi sa mnom radili. Nisam Brad Pitt. Nikad neću biti Brad Pitt. Ja sam Walton Goggins i meni pristaje samo vrlo mali broj uloga.
Gadovi meka srca
A njegova karijera itekako svjedoči o tome. Nije baš da su ga ludo željeli, ali kada god bi se pojavio u kadru, stvar bi se preokrenula naglavačke. Primjerice, trebao je biti samo epizodna pojava u pilotu serije The Shield, no njegova interpretacija Shawnea Vandrella bila je toliko upečatljiva da su producenti promijenili scenarij – i pretvorili ga u jednog od ključnih likova. Slična priča ponovila se s Justified; jer plan je bio da nestane nakon prve epizode, ali njegova izvedba Boyda Crowdera bila je toliko moćna da su mu napisali cijelu priču.
Netko bi sada vjerojatno rekao da se u međuvremenu specijalizirao za uloge negativaca, jer ima tu prevaranata, psihopata, propovjednika s mutnim namjerama i oportunista, ali svi oni dijele istu osobinu – nevjerojatnu privlačnost. I to onu foru, da ponekad imate želju da njegovi likovi prođu s blažom kaznom, jer su totalno sjebani i tako ljudski. A kako stvari stoje izgleda da je Goggins itekako svjestan toga. “Danas za takve glumce nema mjesta. Gdje su glumci poput Scotta Glenna? Tko je sada seksi? Tko ne dira tvoje srce, nego tvoje prepone? Gdje je Bill Holden? Gdje je Warren Oates? Gdje je Bruce Dern? Mislim, gdje je jebeni Nicholson, čovječe?”
Što me je privuklo glumi? Želja da vidim svijet. Da upoznam druge kulture. Da razumijem kako ljudi razmišljaju.
Bunar raznih trauma
Tko zna možda se skrivaju na nekim dalekim imanjima u Hudson Valleyu pored New Yorka, baš kao Goggins koji je u jednom periodu života shvatio da ga život u L.A.-ju guši te da se treba posvetiti svojoj obitelji i onome čemu voli – prirodi, konjima, jednostavnom životu. Naime, ako bismo morali iskoristiti samo dvije riječi da opišemo njegovo djetinjstvo i mladost, prije nego što je tijekom proteklih 30 godina snimio 50 filmova ili 250 sati TV programa, to su onda samoća i neprestano kretanje.
Odrastao je u ruralnoj Georgiji, dvadesetak minuta od Atlante, a već s 12 godina je radio na gradilištima i pomagao pri postavljanju krovova. “Bio sam dijete s ključem oko vrata“, prisjeća se Walton svog djetinjstva kao dijete razvedenih roditelja. “I da, imam dubok bunar raznih trauma iz kojeg mogu crpiti. To mi je koristilo. Ali proveo sam i puno vremena sam. Ne znam jesam li ikad spavao više od šest noći zaredom u istom krevetu dok nisam odrastao. Imao sam mnogo dadilja i spavao kod raznih ljudi. Cijelo sam vrijeme imao osjećaj da čekam da me netko pokupi. Da me voze tamo-amo. Bez kontrole nad vlastitom okolinom, bez ičega. Mislim da sam oduvijek samo htio imati kontrolu i pobjeći, raditi svoje”, priznao je Walton u intervjuu za njemački magazin GQ.
‘Gubitak nakon kojeg sam mislio da se neću moći oporaviti’
A onda se 2004. dogodila velika tragedija, jer je tri godine nakon vjenčanja Waltonova supruga Leanne Knight počinila samoubojstvo. “Mislio sam da se od toga neću moći oporaviti. Nisam mogao zamisliti život s druge strane. Sljedeće tri godine proveo sam tražeći izgovore, a pri tome sam se dovodio u granične situacije. Ne s drogama ili nečim sličnim, već jednostavno sa svojim životom, na putovanjima. Stvarno sam proputovao cijeli svijet. Otišao sam u Vijetnam, Kambodžu i naposljetku u Indiju, no moje je putovanje započelo u Tajlandu.”
Tim više mu je strašno teško palo snimanje na Tajlandu, pogotovo kada je shvatio da je na istom otoku gdje su snimali već bio, a sve je kulminiralo posljednje noći snimanja u Bangkoku, na obali rijeke Chao Phraya. „Stali smo na mol i pomislio sam: ‘Je li to moguće?’ Prije dvadeset godina spavao sam baš u ovoj sobi. Ovo je bio moj balkon. Ovo je bio moj prvi dan u Tajlandu… I sve te uspomene stalno su mi se vraćale… I trebat će mi vrijeme da sve to shvatim i procesuiram.
‘Jesam li isti onaj čovjek koji je prije dvadeset godina stajao na tom istom mjestu u Tajlandu?’
Uostalom, jedan od razloga zašto je postao glumac nije slava nego želja da shvati život i bolje upozna druge. A iako danas vodi ubrzan život i skače sa snimanja na snimanje, Walton ne krije da voli i samoću. Vožnje kroz pustinju, jahanje konja, lutanja bespućima Amerike – sve to čini ga nalik modernom usamljenom kauboju koji se rado prepušta lutanjima i ništavilu. Onaj koji nije izmislio svoju prošlost, već je istinski proživio svaku boru na svom srcu. “ Nemam puno bora na licu, ali imam puno bora na srcu. I to smatram privlačnim kod drugih – dobro proživljen život. To je život posvećen iskustvima, skupljanju mudrosti.”
Kada sam saznao da sam dobio ulogu u seriji ‘Bijeli lotos’ plakao sam ženi na telefon i hvatala me panike da neću biti dorastao ulozi.
Danas, nakon trideset godina kao najomiljeniji američki glumac sporednih uloga, Walton Goggins napravio je zaokret prema glavnim ulogama. No i dalje ne očekuje ništa – ni od života, ni od karijere, ali kad nešto dobije, uzima to objeručke. A da može jednu stvar prišapnuti onom mladiću od nekada koji je stajao sam na tajlandskom balkonu i mislio da mu je život gotov, Walton je priznao da bi volio zagrliti tog klinca i reći mu da život ide dalje, ali samo ako izdržiš, prepustiš se, nastaviš putovati i tražiti odgovore.“
