Ne znam kako vi mjerite uspjeh, ali u slučaju Taylor Swift on je mjerljiv i – nevjerojatan. Ona je žena koja definira inflaciju jer zbog nje rastu cijene ulaznica i smještaja u Americi i Velikoj Britaniji, o njoj će se održati simpoziji na australijskim fakultetima jer je namjera omogućiti kritički dijalog o Swiftinoj popularnosti i njezinom dubokom utjecaju na niz pitanja. U Belgiji se o Taylor raspravlja u literalnom smislu. Ona piše svoje tekstove, javno kritizira poduzeća koja nisu spremna na fer igru, a svoje mišljenje o pravima žena i politici općenito javno iznosi.
Sa samo 33 godine pop zvijezda Taylor Swift osvaja bezbroj nagrada i neprestano postavlja nove rekorde. Časopis Time proglasio ju je osobom godine – prvom pop pjevačicom kojoj je to uspjelo. Kako objasniti taj divovski uspjeh? Taylor Swift je mlada, novopečena milijarderka i oko sebe ima veliku bazu obožavatelja. Uvijek iznova dobiva nagrade za svoju glazbu. Čak dolazi do potresa kada pjevačica nastupa. U Hrvatskoj, kada se mnogi još nisu oporavili od dva potresa u posljednjih nekoliko godina, to i nije tako zabavno, ali možete li zamisliti tu energiju koju su proizveli ventilatori ili zvučni sustav na čak dva koncerta u Americi izmjerila seizmička aktivnost ekvivalentna potresu magnitude 2,3. Ludilo ili novo normalno?
Prošle je godine časopis Time proglasio Taylor Swift osobom godine. Ova ultra popularna pjevačica već je izdala 13 albuma koji su zauzeli prvo mjesto na ljestvicama, a sada je izašao i dvostruki album The Tortured Poets Departement. Neki čak govore da je popularnija od Isusa Krista, a definitivno je duže na ljestvici od dobrih starih Beatlesa.
Puno plačem, ali sam baš produktivna
„Puno plačem, ali sam baš produktivna.”– tako Taylor Swift govori o pretvaranju svojih suza u umjetnost u svojoj pjesmi “I Can Do It With A Broken Heart”. Rečenica bi mogla biti moto njenog novog albuma jer tako ona obrađuje uspone i padove zaljubljivanja i odljubljivanja. Mislim da bi se njezine pjesme novog dvostrukog albuma odlično uklopile u neki novi Seks i grad. Taylor osim toga pokazuje tko je glavni za mikrofonom: najveća pop zvijezda našeg vremena, koja nastavlja ispunjavati ovu ulogu čak i kada se ne osjeća najbolje.
Pjevačica rođena 1989. trenutno ne samo da dominira američkim medijima na dosad neviđen način. Njezina glazba okuplja milijune obožavatelja, a njezine pjesme angažiraju nekoliko sveučilišta na seminarima književnih studija. Otkako je pratila svog dečka Travisa Kelcea na nogometni stadion, okrenula je naglavačke najprofitabilniju svjetsku sportsku ligu. Kada je provizorno komentirala značaj američkih izbora u studenom, Donald Trump se odmah uplašio.
Taylor Swift kao djevojka iz (američkog) susjedstva, samo ultra uspješna
I dok je mjesecima nastupala na rasprodanim koncertima diljem svijeta, Swift je istovremeno spremala pjesme za svoj novi album. No, ništa prije toga nije otkrila. Sve do jednog dana u dva ujutro kada je na svom Instagram profilu napisala: „The Tortured Poets Department je dvostruki album. Ove pjesme nisu moje, one su tvoje.“ Pretpostavljate, internet se skoro srušio, ljudi su željni svega što Taylor napravi pa čak i „izmučene“ poezije. 31 pjesma na novom albumu naelektrizirane su balade s trzačkim bubnjevima, sintesajzerima i vokalnim efektima (“Down Bad”) dolaze u igru, kao i snažni hitovi s plesnog podija i odjeci njihove country socijalizacije.
“Ti nisi Dylan Thomas, ja nisam Patty Smith”, pjeva Swift, referirajući se na prethodnu generaciju izmučenih umjetnica: “Mi ovdje nismo u hotelu Chelsea, dušo.” Niti smo mi najveći pjesnici, niti je naša povijest stvar legendi. Swift se još jednom poistovjećuje s američkom masom i predstavlja se kao djevojka iz susjedstva, jedna od nas. Jer slomljeno srce je u svim zemljama i narodnostima jednako. Bol ne mijenja svijet, ali mijenja nas do srži.
Iznenađujući obrati, ali i banalne stvari
Na novom albumu Taylor Swift glazba traje preko dva sata. Ona pedantno osvjetljava sve aspekte slomljenog srca, bivanja u vezi i gubitka jedno drugog. Neke pjesme impresioniraju iznenađujućim obratima (“Who’s Afraid”) ili uzbudljivim instrumentalima, druge zvuče posve banalno (“Guilty As Sin?”). Glazbenica se služi svojim poznatim receptom, pri čemu izostaju veliki hitovi u korist tematske strogoće.
Koliko muškaraca je previše muškaraca?
Ne mislim na broj nego na obradu muškarca kao takvog u njezinim pjesmama. E pa tu nas je poprilično „izmučila“ jer tematiziranje muškog suigrača ili protivnika dugoročno postaje jako zamorna igra. Gdje su ode drugim odnosima, prijateljstvima, slobodi ili umjetnosti? Ipak, ovo kratko razdoblje nakon izlaska albuma je pokazalo da to njezinim obožavateljima neće smetati. A ostali će nakon ovog jedanaestog izdanja još jednom naglasiti njezinu glazbenu beznačajnost. Možda je kvalitativno beznačajna, ali činjenica jest i ostaje da Taylor Swift dopire do više ljudi nego bilo koji drugi umjetnik trenutno i sad je još jače učvrstila svoj legendarni status.