ziheraški problemi

IZLAZAK IZ ZONE KOMFORA: Možemo li postati hrabriji u samo par koraka?

Kristina Stakor
16.11.2025.

Održati prezentaciju pred dvoranom punom ljudi, otrčati maraton, sklopiti nova prijateljstva i poslovne ugovore – samo su neke od situacija koje nas mogu odvesti onamo kamo želimo ići. Ali to znači i suočiti se sa svojim strahovima i maknuti s mrtve točke. Kako?

To omiljeno mjesto – Zona Komfora – može imati vrlo različita lica. Može izgledati kao šalica čaja i knjiga umjesto izlaska s prijateljima vikendom. IIi kao sjenoviti kutak u sobi za sastanke iz kojeg se nećete morati javiti za glavnu riječ. Može biti i bingeanje serije umjesto teretane. I ništa zapravo ne fali čitanju knjige, slušanju sastanka i gledanju nove sezone Bridgertona. Osim ako vaš cilj nije upoznavanje novih ljudi, promaknuće na poslu i fit tijelo. Jer kao što redovito ponavljaju svi motivacijski govornici: „Ništa ne raste u vašoj zoni komfora. Život počinje na kraju vaše zone komfora.“  

Ušuškani

Kao što joj samo ime sugerira, zona komfora je ono mjesto gdje se osjećamo najugodnije, gdje je sve po našem, poznato i bez rizika. Ono može značiti i da se samo kod kuće osjećamo kao riba u vodi, ali je prije svega metaforičko mjesto. No baš kao i naši davni preci koji su morali izaći iz pećina u potragu za hranom, i mi evoluiramo samo kada se otisnemo u nepoznato i pomalo zastrašujuće.

I to se odnosi na sve situacije u našem životu, od privatnih do profesionalnih. Upoznavanje novih ljudi i širenje kruga prijatelja, networking, prezentacija pred velikom grupom ljudi, selidba, započinjanje novog posla, vlastiti poslovni pothvat, roditeljstvo, upisivanje fakulteta ili odustajanje od istog, pa čak i nešto naizgled banalno poput nošenja odjeće kakva nam se sviđa, ali nitko u našem krugu ne nosi – sve su to mogući scenariji koji izazivaju strah, tremu, tjeskobu i brigu. Ali su nužni i poželjni.

Potrebno je izaći iz zone komfora kako bismo prevladali svoje strahove, rasli i ostvarili svoje snove. A kako bi to djelovalo lakše i kako strah ipak ne bi prevladao u želji za promjenom i napretkom, sve se može sažeti u nekoliko koraka:

Foto: Pexels / Cottonbro Studio

Definirajte svoje želje

Ponekad osjetimo žalac ljubomore kada vidimo da netko radi naš posao iz snova (pogotovo ako ga smatramo manje kvalificiranim), kupuje stan o kakvom smo maštali, uvijek objavljuje zabavne storije iz izlaska s osobama s kojima bismo rado popili kavu i pitamo se – zašto ona, a ne ja? No trebali bismo se pitati i – što smo mi točno napravili da krenemo prema svom cilju? Jesmo li se javili na oglas za posao? Poslali poziv frendici za izlazak? Upisali neki novi tečaj? Kad shvatite što zapravo želite, bit će lakše napraviti prvi korak u pravom smjeru. A neka vaš cilj bude što specifičniji, neki koji se može izmjeriti, za koji ste si postavili realan rok.

Napravite plan

I podijelite ga u manje korake. Jer je i osvajanje Mount Everesta manje zastrašujuće i lakše u dobro isplaniranim etapama. Ako je cilj naučiti programirati premda je vrhunac vašeg informatičkog znanja slanje mailova, raspitajte se o tečajevima, upišite i budite dosljedni, čak i ako ne ide otprve, ključno je stvaranje novih navika koje šire vašu zonu komfora.

Okružite se poticajnim ljudima

Ponekad je okolina ta koja nas ne podržava, kaže „ne talasaj“, dobro ti je, što ti fali, ili još gore, obeshrabruju i umanjuju naše sposobnosti. U takvom slučaju poželjno je okružiti se ljudima koji će nas poticati i koji i sami ruše barijere, one izvan i u sebi.

Foto: Unsplash / Karl Magnuson

Suočite se sa strahovima

Izlazak iz zone komfora ne izgleda uvijek elegantno, dapače, može biti poprilično čupavo. Osjetila sam to nedavno i na vlastitoj koži. Pošto ne živim u penthouseu nekakvog nebodera, nemam razloga ni prilike prečesto razmišljati o svojem strahu od visina. Pa ipak, na njega me grubo podsjetio posjet planini, točnije vožnja žičarom. U trenu kad se krenula uspinjati žicom gotovo po okomici, a vrhovi borova koji izrastaju iz kamena ostajali su duboko ispod nas osjetila sam paniku. Duboko disanje izmjenjivalo se sa zadržavanjem daha, no izdržala sam do vrha. Pa i natrag u podnožje planine. Srećom, našao se tamo jedan par s preslatkim psom kojeg sam u tih par minuta prisvojila kao svog terapijskog psa.

Da nisam izašla iz svoje zone komfora, ne bih vidjela predivan pogled koji puca s vrha planine. Doduše, ne bih ni osjetila mećavu na licu i sjeverac koji struji kroz kosti, ali nitko ni nije rekao da će sve biti glatko. Ono najvažnije, preživjela sam i mogu to napisati, ali i imati to iskustvo za ubuduće.

Nagradite se

Da, moglo bi se reći da je nagrada samo ostvarenje nekog cilja, no čak i za neka manja postignuća, primjerice napravili ste prvi korak i obratili se nekom na službenom seminaru premda vam networking izaziva veliku neugodu? Bravo, zaslužili ste potapšati sami sebe po leđima.

Pomičite granice

Sad kad ste savladali početni strah od small talka, popeli se na brdo, započeli chat sa slatkim dečkom na dejting aplikaciji, pomaknite granice – i osvojite ih. Prisjetite se krajnjeg cilja i postavite si nove izazove. Vi to možete, čak i kada djeluje zastrašujuće.

Naslovni vizual: Unsplash / Killian Pham

Pročitaj više

'Hobitnica oko vrata'

Prijelazna razdoblja obožavaju inovativne načine nošenja pulovera te igre između layeringa i novih načina vezanja. No jeste li znali da način kako nosite pulover puno govori o vašem karakteru

Godinama smo drhtanje prikrivali jer nam se nije dalo drugima objašnjavati što nam je, jesmo li bolesni ili toliko nesigurni da je to “bolno za gledati”. A onda su stigla važna istraživanja koja nam pomažu da prigrlimo drhtanje te da se jednom zauvijek oslobodimo stresa koji, kao i svaka napetost, ako se prikriva i potiskuje ostaje predugo u mišićima i fascijama.

Kada bismo ljudsko tijelo zamišljali kao državu, mozak bi bio predsjednik, srce ministar unutarnjih poslova, a vagus živac… tajna služba. Neprimjetan, ali ključan. Onaj koji spaja, usklađuje, umiruje i, ako mu se zamjerite – polako, ali sigurno sabotira cijeli sustav.

Iluzija kompatibilnosti

Priznajemo, obožavamo pjesmu Alke Vuice ‘Laži, laži, laži me’. Ima nešto pomalo uzbudljivo u dobro serviranim lažima, a još više u romantičnim pristranostima koje nam servira vlastiti um. Pa ipak, prisilili smo se zaviriti iza tamne strane slatkih laži ne bismo li saznali što je to rizik lažnog vjerovanja, zašto nas neke osobe automatski privuku i uvlače u začarani krug ovisnosti te kako konačno progledati?

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.