Razumijemo zašto je nastao ples na kiši, zašto je scena poljupca na kiši u filmu ‘Doručak kod Tiffanyja’ toliko dirljiva i zašto Lady Gaga i Ariana Grande nisu mogle odoljeti spotu pod umjetnom kišom, no što je s mojim dečkom koji se svaki put oduševi kada na prognozi čuje da će biti kiše, jer ga to vraća u doba djetinjstva kada je bio na toplom i sigurnom. I dosta, provedete li anketu na večernjem druženju tko smatra kišu užasnom romantičnom, a tko u njoj vidi samo puno problema s kojima će se morati baviti već uskoro, vidjet ćete da smo u pravu. Uostalom, zašto bi na YouTubeu postojalo toliko videa s kapima kiše?
Zašto živci obožavaju kišu?
Iako nisam neka velika ljubiteljica kiše uživo, koliko na ekranu, moram priznati da me zaintrigiralo ovo pitanje, a kada sam malo zagrebala u tu mokru i sklisku površinu ispalo je da ima neke privlačnosti u kiši. Jer kao što kao što glazba utječe i na autonomni i na limbički dio našeg živčanog sustava (koji se brine za naš otkucaj srca i emocije), tako i konzistentan te predvidljiv zvuk kiše može pomoći regulaciji odgovora našeg živčanog sustava.
No za razliku od uzbudljivih basova na koncertima, ovaj pomalo monoton ritam koji nije previše glasan i ne donosi prevelika auralna iznenađenja momentalno smiruje naše umove. Naime, kada su znanstvenici radili pokuse o tome kako se ispitanici osjećaju kada se prvi put zateknu u nekom novom gradu – ispalo je da bi tu silnu nervozu – od nepoznavanja stranog jezika, cesta, ljudi, običaja, najbolje riješila kiša iz vedrom neba, jer odjednom su se svi osjećali malčicu bolje jer bi ih zapljusnuo osjećaj nostalgije, poznatog i svježine. Znamo, zvuči nategnuto, no valjda je lakše znati da će sada svi biti mokri od muke, a ne samo vi.
Pink noise, pls!
I dosta, znanstvenici su primijetili da kapi kiše koje ritmički udaraju po krovovima i prozorskim daskama zaoravo funkcionoraju kao neki oblik “pink noisea”, fenomen koji označava smanjenu aktivnost mozga, ali isto tako da u takvom kišnom stanju naš mozak ima bolju koncentraciju. Ne znamo za vas, ali na ovom mjestu bismo se zaustavili jer bojimo se da se nećemo moći odlučiti što bismo najradije radili za sljedeće kiše – dogovorili poslovni sastanak, utonuli u dobar poslijepodnevni san ili nazvali dečka s početka priče da javi na posao da je bolestan? I da ne računaju na njega do prvih zraka Sunca.
Naslovna fotografija i video: Canva
