„U trudnoći sam bolovala od hiperemeze, što znači da mi je bilo užasno mučno cijelo vrijeme. Bilo mi je drago kad sam dobila dijagnozu jer sam mislila: OK, sad znamo, što možemo napraviti po tom pitanju? I onda su mi rekli: znate, nismo mogli to istražiti jer pogađa samo žene, a mi se uglavnom fokusiramo na mušku medicinu. Ali ako vašeg muža zanima, imamo Viagru za žvakanje“, sarkastično je o svojim iskustvima s endometriozom i problemima u trudnoći progovorila Amy Schumer.
Njezino iskustvo daleko je od izoliranog. Ne bih se zadržavala ni na vlastitima ili onima meni bliskih ljudi, gdje su se u ordinacijama dobivala stručna mišljenja poput „prvi put čujem za tako nešto“ ili „ma nije to ništa, sve će proći kad se udaš“. No studije su pokazale da liječnici simptome kod žena rjeđe shvaćaju ozbiljno, te da žene imaju veće šanse da njihovi simptomi budu zanemareni, da budu postavljene krive dijagnoze ili da ono što proživljavaju bude okarakterizirano kao psihosomatsko.
Razlike među spolovima
Takav prikriveni seksizam u medicini ima i svoj naziv: bikini medicina. Radi se o zastarjeloj (ali ipak živoj) ideji da se žensko zdravlje od muškog razlikuje samo u onim dijelovima koje bi pokrio bikini. Zbog toga se zanemaruju brojni pokazatelji i simptomi koji se razlikuju kod žena i muškaraca, kod primjerice kardiovaskularnih, ali i drugih fizičkih pa i mentalnih bolesti, njih preko 700, navodi se u članku koji je objavljen na sveučilištu u Coloradu.
Ženama se tako propisuju jednake doze lijekova za kardiovaskularne bolesti kao muškarcima premda češće imaju negativne nuspojave, a bolesti im se ne dijagnosticiraju jer mogu iskusiti i sasvim drugačije simptome, pa primjerice samo 1 od 8 žena osjeća bol u prsima kod infarkta, ali njih preko 70% ima simptome koji više nalikuju na gripu, zbog čega ne dobiju pravu dijagnozu ni liječenje na vrijeme što može biti pogubno pa žene mlađe od 50 imaju duplo veće šanse od smrti uslijed infarkta od muškaraca iste dobi, piše Marie Claire.
Simptomi kod žena ostaju neprepoznati i u slučajevima moždanog udara, gdje one za razliku od muškaraca mogu biti mučnina, štucavica, umor, zadihanost i užurbani rad srca. Simptomi ADHD-a kod djevojčica mogu biti zanemareni jer su različiti od onih kod dječaka, što može biti i uslijed hormonalnih, ali i društvenih razlika.
Primjeri su brojni, a jedan od ključnih uzroka tome jest što se kao norma uzima tijelo muškarca te su klinička istraživanja većinom kroz povijest bila provođena upravo na muškarcima. Kad je žensko zdravlje u pitanju, najviše se promatralo u reproduktivnom razdoblju, u trudnoći i tijekom menopauze (premda i to nedovoljno, moglo bi se reći). Zbog toga, premda žene žive duže, imaju manje zdravih godina i imaju viši prosjek invaliditeta u starijoj dobi, ističe Healthcare in Europe.
Spore promjene
Naravno, nije sve tako crno niti je poanta ocrniti cijelu struku, već podići svijest i postaviti prava pitanja koja će dovesti do boljih rezultata u liječenju i boljeg zdravlja općenito. Donedavno su se istraživanja provodila uglavnom na muškim stanicama, bilo da se radi o ljudima ili miševima, pa se znanja o liječenjima temelje na tim saznanjima, ignorirajući biološke različitosti između spolova koje se ne odnose samo na reproduktivne organe. Danas je taj raskorak smanjen, pa se studije provode i na ženama. No medicinska istraživanja su spora tako da ćemo benefite mnogih od njih doživjeti tek u budućnosti. A što možemo do tada?
Voditi računa o preventivnim pregledima, osluškivati svoje tijelo, informirati se i ako ne dođemo do odgovora koji će nam pomoći, inzistirati na tome da nas se vidi, čuje i pregleda. Uostalom, žene su te koje svaki mjesec rade dok krvare, trče usprkos grčevima, one se brinu o bolesnoj djeci dok i same imaju temperaturu i ne posustaju usprkos migrenama. Mislite li doista da bismo odvojile vrijeme iz pretrpanog rasporeda za odlazak liječniku da ne mislimo da nešto stvarno nije u redu?
Naslovni vizual: Unsplash / Sydney Sims
