Zamislite da vam danas poklonim košaru punu najfinijih delikatesa. Koji osjećaji vam se pritom pojavljuju? Iznenađenje, veselje? Biste li ju opće prihvatili ili u nelagodi odbili? Davanje i primanje danas nije nimalo lagan zadatak. Kao gotovo u svemu i tu vlada podjela. Balans života se odavno uzdrmao i sigurno se svatko od nas pita, pa čak i u najjednostavnijoj gesti, što i koliko materijalno i emocionalno moramo uložiti kako bismo održali ravnotežu. Ali je li to smisao? Smisao zajedništva, empatije, harmonije?
Opasne polarizacije
Tema koja me posebno zaokuplja su razlike. Brine me razdvajanje i histerija. Samo da vam navedem nekoliko primjera: muškarci protiv žena, generacija Z protiv milenijalaca protiv boomera, svejedi protiv biljojeda, plave države protiv crvenih, vjera protiv vjere, benzin protiv dizela protiv struje, kravlje mlijeko protiv sojinog… Svejedno je li riječ o nejednakosti, rasizmu, seksizmu, mobilnosti, klimatskoj krizi, rodovima, izboru mlijeka za kavu – izgleda da ima bezbroj razloga za narativ jedan protiv drugoga.
Iako ćemo sada svi pomisliti da smo barem do sada trebali shvatiti kako nas taj gromoglasan stav razdvajanja ne vodi nikuda, a kamoli da nas potiče na razvoj. Kao društvo bismo trebali tražiti razgovor i to posebno onaj koji najviše boli jer tako ćemo pronaći sličnosti i poveznice pa i put prema rješenju. Jesmo li konačno spremni graditi nove mostove kroz iskrene razgovore? Na takvim temeljima mogli bismo uspjeti prekinuti toksični krug mržnje i predrasuda.
Zašto je jednostavnije misliti negativno?
U teoriji ovo zvuči lagano, zar ne? Razgovor, dogovor, empatija i nastavljamo zajedno dalje u dobrom smjeru. Nažalost praksa je daleko od jednostavne izvedbe, a na putu nam stoji vlastito unutarnje programiranje. Zasigurno ste na svojim svakodnevnim životnim primjerima ustanovili kako vam je daleko jednostavnije i brže razmišljati negativno. Posljedično kontinuirano tražimo (i nalazimo) argumente i razloge koji naša postojeća uvjerenja i potencijalnu kontru samo još više ohrabruju. E pa dobrodošli u začarani krug koji radi još veći razdor između nas.
Empatijom protiv začaranog kruga
I kako možemo prekinuti negativnu spiralu? Svakodnevnom upotrebom radikalne empatije. Upravo vas na taj eksperiment želim motivirati i inspirirati. Znam, znam, tako ga je lako opisati, a super teško provesti u djelo. Međutim, sigurna sam da je izvedivo. Vjerujem da duboko u sebi imamo potreban know how koji će nam pomoći osjetiti onog drugog, vidjeti ga. Radikalna empatija podrazumijeva da svjesno stavimo svoje uobičajene emocije i načine razmišljanja sa strane i aktivno potražimo druga gledišta. Rezultat? Gradimo nove povezanosti i ponovo stupamo u dijalog s osobom nasuprot nama, ali ovaj put drugačije. Zainteresirano, otvoreno, iskreno. Čini mi se da je ovo dobar put u jedno funkcionalno društvo koje zajedno traži rješenja. Hajdemo probati promijeniti dosadašnji narativ “mi protiv ostalih” u “zajedno bez obzira na spol, vjeru i sve ostalo zbog čega se borimo oduvijek”, a posebno zadnjih 40 godina.
Jeste li spremni za promjenu?
Osim toga, psihološki gledano, postoje potvrde da smo intrinzično socijalno motivirani i želimo pomagati drugima bez da očekujemo pohvalu za svoj čin. Sjetimo se samo koliko smo puta pomogli nepoznatim potrebitim ljudima, djeci i životinjama, a to smo učinili samo iz potrebe pomaganja drugima ne očekujući ništa zauzvrat. Pomaganje nam daje osjećaj vjere u zajedništvo. Posebno sada u vremenima velikih promjena ovo je ključni faktor. Ispred nas je hrpa zadataka koje možemo samo zajedno savladati.
Dakle, u nama zaista postoje svi potrebni alati kako bi naše društvo bilo empatičnije u svakodnevnom životu. Mi uistinu znamo kako biti empatični samo si to moramo dozvoliti. Svjesno. Zajedno. Dajte najbolje od sebe čak i onda kada niste sigurno kakvu ćete korist imati od toga.
Naslovna fotografija: Unsplash+
