od vsega srca...

KAKO PRAKTICIRATI ZAHVALNOST: 5 načina da popravite dan sebi i drugima

Kristina Stakor
05.04.2024.

Umjesto toga da se mučimo mišlju da je trava u susjednom dvorištu zelenija, zahvalnost nas uči da cijenimo ono što imamo i prestanemo uzimati stvari zdravo za gotovo. A taj pristup nam može dramatično popraviti raspoloženje, ali i fizičko zdravlje

Sve češće u javnom prostoru, bilo da se radi o velikim zvijezdama poput Oprah i Emme Watson, poduzetnicama ili influencericama možemo čuti da prakticiraju zahvalnost kao način da ostanu prizemljene, osjećaju se bolje i uživaju u malim stvarima.

U ovom često prenatrpanom, zaglušujućem svijetu spektakla i prolaznosti i senzacionalističkih vijesti, ponekad je teško razlučiti što nam je doista bitno u životu, pa ganjajući uvijek nešto novo i više često zaboravljamo biti zahvalni na onome što već imamo.

Zahvalnost se može odnositi na cijeli spektar stvari i pojava jer podrazumijeva ono što je važno i vrijedno pojedincu. A prakticiranje zahvalnosti postaje sve popularnije jer ima brojne benefite za psihičko, ali i fizičko zdravlje.

Zašto je zahvalnost dobra

Osjećanje i prakticiranje zahvalnosti, pokazale su studije, može imati višestruko pozitivno djelovanje: pomaže u oslobađanju od negativnih emocija jer usmjerava naše misli prema dobrim stvarima u životu.

Može povoljno utjecati na samopouzdanje jer kada smo zahvalni na drugima i uočavamo njihove vrline, možemo postati svjesniji i vlastitih. A također pridonosi i stvaranju boljih veza s drugima.

Zahvalnost donosi neke dobrobiti i za fizičko zdravlje, pa pomaže u snižavanju tlaka, boljem snu i imunitetu.

Foto: Pexels / Brett Jordan

Kako prakticirati zahvalnost

Naravno, kako bismo doista prakticirali zahvalnost, reći „Hvala“ je samo početak i ide puno dalje i dublje od kurtoazne komunikacije. Ono što želimo postići prakticiranjem zahvalnosti može biti da više uživamo u tzv. malim stvarima, osvijestiti blagoslove koje već imamo u životu, ali i načine kako ih možemo omogućiti drugima, stvoriti bolje konekcije s osobama oko nas i biti velikodušniji.

Tiha zahvalnost jedan je od načina kako možemo početi prakticirati zahvalnost, a traži samo priznavanje prisutnosti onoga što je dobro u našem životu: cvrkut ptica kad se probudimo, prijatelji kojima se možemo izjadati na loš dan, sunce koje se napokon pojavilo na obzoru, slobodan dan da ga provedemo uz knjigu… jer kada počnemo primjećivati one sitnice koje život znače, osjećat ćemo se bolje i uviđati sve više stvari na kojima možemo biti zahvalni.

Pisanje dnevnika aktivniji je način da ono na čemu smo zahvalni postane dulja misao u našem umu i zabilježeni podsjetnik za tmurnije dane. Dnevnik zahvalnosti dobar je način da započnemo dan i uđemo njega smireno i dobre volje. Što ne znači da je to nešto što trebamo raditi svaki dan ili doživljavati kao još jednu obvezu.

zahvalnost
Foto: Unsplash / Gabrielle Henderson

Izražavanje zahvalnosti može biti jednostavno reći hvala kad nam netko ustupi mjesto u pretrpanom javnom prijevozu ili u dugom redu u trgovini; slanje personalizirane poruke zahvalnosti nekome tko nam je napravio uslugu čak i kada im je to bilo nezgodno ili kroz gestu kojom ćemo drugome uvelike olakšati i možda uljepšati dan.

Meditacijom koja se fokusira na ono na čemu smo zahvalni može pomoći u smanjenju stresa i anksioznosti i pomaže nam da pažnju usmjerimo na ono dobro što imamo, umjesto na ono što mislimo da bismo trebali imati ili moći.

Suradnja poput volontiranja, stvaranja zajednice usmjerene na neki zajednički cilj također je jedan od oblika zahvalnosti kojim želimo s drugima podijeliti ono najdragocjenije što imamo – vrijeme, a istovremeno širimo vlastite vidike i širimo poruku zahvalnosti.

Djeluje li na sve?

Očekivano, zahvalnost nije magični štapić koji će izbrisati sve ono loše što nam se događa u životu, već samo nudi promjenu perspektive. Ali nema niti jednako djelovanje na sve. Osobe koje boluju od depresije mogle bi se osjećati lošije ako u svom životu ne pronalaze stvari na kojima bi bile zahvalne. Ili ako bi se svakodnevno trudili tražiti uvijek nove stvari na kojima možemo biti zahvalni, možda bismo nakon zamora došli do zaključka da možda i nismo toliko sretni, upozorava psihologinja Sonja Lyubomrisky za CNN.

Pročitaj više

Kolumna: Lea Tomac

Zašto neke osobe reagiraju iznimno burno u situacijama koje su objektivno nevrijedne spomena? Zašto, pak, neke osjećaju sigurnost tek kada kontroliraju svaki aspekt svoga života? Zašto je u nekih prisutan gotovo instinktivan strah od gubitka? Zašto neke vječito prati sjena krivnje, čak i kada nisu učinili apsolutno ništa pogrešno? Zašto nekima, koliko god uspješni bili, nijedno postignuće nije dovoljno dobro? Kako bi odgovorila na navedena i njima slična pitanja, psihologija sve češće postavlja jedno dodatno, vjerojatno najintrigantnije do sada – što ako opisani obrasci nisu posljedica isključivo osobnih iskustava već dio emocionalnoga nasljeđa?

Na prvi pogled priča s fiktivnog irskog otoka izgleda kao bizarni horor. No kako film odmiče, postaje jasno da govori o nečemu vrlo suvremenom – o ghostanju i brutalnoj moći šutnje kada jedan prijatelj jednostavno odluči izbrisati drugoga iz života.

Je li Brookyln Beckham neka vrsta modernog Goethea i kako to da je u zadnjih 10 godina broj pjesama koje govore o tuzi, beznađu i stresu tako naglo porastao, a pozitiva drastično padala?

Kolumna: Lea Tomac

Cijela poanta manosfere, navodno, jest kako osvojiti žene. Zašto onda gotovo opipljiv osjećaj nelagode nastaje čim žena stupi na scenu? Zašto oni najradikalniji među njima otvoreno tvrde da im se žene uopće ne sviđaju? Istražili smo što pokreće manosferu i zašto kombinacija homosocijalnosti i homohisterije stvara neobičan paradoks – muškarce emocionalno usmjerene jedne na druge, ali prisiljene to maskirati agresijom, dominacijom i mizoginijom.

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.