
26. listopada u izložbenom prostoru Radionica 32 održana je izložba Maše Milanković pod nazivom ADHD Lover. Maša Milanković grafička je dizajnerica, slikarica i vizualna umjetnica koja u fokus svojih radova stavlja društvene probleme manjina i prava ‘nevidljivih’ pojedinaca. Njezini likovi često nose kapuljače kako bi se simbolizirala nevidljivost, ali i hrabrost u masi. Do sada je, osim u Zagrebu, izlagala u Beogradu, Novom Sadu, Firenci, Padovi i Varšavi. Povodom mjeseca osviještenosti o mentalnom zdravlju, njezina posljednja izložba posvećena je ADHD-u. Serija slika ADHD Lover istražuje poremećaj pažnje i hiperaktivnosti, ali uz romantiziranje simptoma. Cilj je bio prikazati i drugu stranu ADHD-a – onu kreativnu, suosjećajnu, nerijetko i šaljivu, a sve kako bi se društvu dalo do znanja da osobe sa spomenutim poremećajem nisu ‘neprilagođene’ ili ‘oštećene’, već naprosto funkcioniraju za nijansu drugačije.

S&M oduvijek je bio fascinantna pojava koja je ujedno oduševljavala i sablažnjavala javnost, a rijetko se koji koncept unutar kulture i seksualnosti može mjeriti s njegovom istovremenom uzbudljivošću te problematičnošću. Samim tim i mišljenja javnosti su podijeljena te variraju od karakterizacije S&M-a kao psihičkog poremećaja sve do njegovog prihvaćanja praćenog objašnjenjem kako je to ništa drugo doli „začin za spavaću sobu“. Upravo zbog činjenice da je na pitanje „Što je normalno?“ gotovo nemoguće dati konačan odgovor, S&M dugi je niz godina predmet mnogih rasprava.

Prema poznatim statistikama, endometrioza pogađa otprilike 2 milijuna žena, no vjeruje se da je u stvarnosti ta brojka puno veća, budući da je mnogo žena kojima ona samo još uvijek nije dijagnosticirana i koje se redovito bore da medicinski stručnjaci ozbiljno shvate njihove simptome i probleme.

Sve ono što je još jučer bilo samo scenarij kakvog horor SF filma, danas je opasnost koja prijeti poigravanjem ljudskim životima i emocijama na najbolnije načine, a tehnologija koja je sve to omogućila bacila je novo svjetlo na sve odnose koje živimo. Evo zašto bi trebalo što prije donijeti zakone protiv lažne pornografije, a čije su žrtve uglavnom žene

Dramatičan clickbait naslov, priznajem. Iako – ima nešto istine u njemu, a poklonite li 2 minute svog vremena ovom tekstu, obećavam da vas neću iznevjeriti s pojašnjenjem. Odmah u startu napominjem kako svaka gorka istina na koju naiđete nije nešto čime šamaram druge već sam, kao ex people-pleaser, prije svega time morala ispljuskati sebe. I isplatilo se.
Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.
Naša web stranica koristi kolačiće (cookies) kako bi pružila najbolje iskustvo pregledavanja. Korištenjem web stranice pristajete na njihovu uporabu, dok blokiranjem kolačića i dalje možete pregledavati stranicu, no neke njezine mogućnosti neće biti dostupne.