Vagus (lat. lutajući) je deseti kranijalni živac i najduži parasimpatički živac u tijelu. Polazi iz moždanog debla i vijuga prema dolje kroz vrat, prsni koš i završava u crijevima. Uhodani multitasker, povezuje mozak s organima poput srca, pluća, jetre, želuca i crijeva. Drugim riječima, on je glavni komunikacijski kanal između glave i utrobe – doslovno vam daje osjećaj „imam knedlu u grlu“, „motaju mi se crijeva od stresa“ ili „slušam instinkt“.
Prvi su ga zabilježili antički Grci, a opisali u rimskom razdoblju – Galen, slavni liječnik iz 2. stoljeća, vjerovao je da iz živaca dolazi pokret i osjećaj. Ali tek s modernom neuroznanošću shvaćamo koliko je vagus superheroj vašeg zdravlja. I koliko ga, usput rečeno, ne znate slušati.
Zašto je važan?
Zato što regulira gotovo sve što vam treba da preživite i živite smisleno: rad srca, disanje, probavu, refleks gutanja, zijevanje, pa čak i vaše emocionalno stanje. On spušta organizam iz „bori se ili bježi“ u „odmori se i probavi“. Ako je živac vagus dobro toniran – vi ste smireniji, hrana se lakše probavlja, puls je stabilniji, a misli jasnije.
Vagus ne voli paniku, kaos ni previše kave. Ali obožava sigurnost, ritam i pažnju.
Zapravo, preko 80% vlakana vagusa putuje iz tijela prema mozgu – ne obratno. To znači da tijelo više komunicira s mozgom nego što mozak naređuje tijelu. I upravo tu dolazimo do moderne psihosomatike, ali i do genijalnih teorija koje su promijenile način na koji gledamo anksioznost i traumu.

Jedna od najvažnijih je Polivagalna teorija dr. Stephena Porgesa, koji vagus vidi kao emocionalni termostat tijela. Kada se osjećate sigurno i povezano – aktivan je „društveni“ vagus. Kada se osjećate ugroženo – moć preuzima „stari“ vagus, koji vas stavlja u shutdown.
Nije slučajno da kod problema s vagusom dolazi do simptoma poput anksioznosti, kronične iscrpljenosti, slabije koncentracije, smetnji u radu srca, probave i oslabljenog imuniteta. Sve češće se bilježe i poveznice s hormonalnim disbalansom, nesanicom, pa čak i fibromialgijom.
Vagus je tihi glas razuma, ravnoteže i regeneracije. U svijetu gdje sve viče – on šapuće. Ako ga naučite čuti, znat ćete kada stati, kada duboko udahnuti i kako prepoznati ono „nešto“ što vam tijelo pokušava reći – prije nego vas primora da ga čujete.
Najnovija istraživanja iz 2023. i 2024. dodatno potvrđuju važnost zdravog vagusa. Časopis The Journal of Neuroinflammation objavio je studiju prema kojoj stimulacija vagusa može smanjiti upalu kod osoba s Alzheimerovom bolesti. U Nature Mental Health prikazano je da snažnija aktivnost vagusa korelira s boljom emocionalnom regulacijom i otpornošću na stres – osobito kod adolescenata. Novi modeli pokazali su i da vagus sudjeluje u neuroimunološkoj obrani i održavanju homeostaze tijekom kroničnog stresa.

Kako ga umiriti i izbalansirati?
- Duboko, dijafragmalno disanje – najjači prirodni stimulator vagusa. Udahnite 4 sekunde, izdahnite 6–8. Ponavljajte.
- Hladna voda – umivanje lica hladnom vodom ili hladan tuš mogu potaknuti parasimpatički odgovor.
- Pjevanje, hummanje, om-anje – vibracije u grlu stimuliraju vagus. Pjevajte u autu. Pomaže više nego što mislite.
- Joga, tai chi i lagana tjelovježba – potiču povezanost tijela i uma. Vagus to obožava.
- Masaža vrata i trbuha – lagano masiranje područja kroz koje prolazi vagus može ga „probuditi“.
- Probiotici i prehrana bogata vlaknima – crijevna mikrobiota je najbolja prijateljica vagusu.
- Kontakt i bliskost – iskren razgovor, smijeh, dodir. Socijalna povezanost hrani živac.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 