Svaka od nas vjerojatno ima negdje duboko u ladici glave spremljenu mapu naslovljenu “Dečki koji su obećavali”, a u koje ste pospremili sve one koji su vam se nekada sviđali, od kojih su vam klecala koljena, a obrazi se žarili. Netko s kim ste se do jutra ljubili, pa naglo stali… Ili netko tko se preko noći pretvorio u duha i nestao. Na jednog takvog naišla sam slučajno krajem veljače i pogađate, ekspresno ga izvukla iz mape, otpuhnula prašinu i ponovo posjela na stolac gdje se vode razgovori, ma što razgovori, snimaju filmovi na temu “Što bi bilo kad bi bilo…”
Sorry stara, zanima me samo život u trenutku
Čim je moj slobodni umjetnik i svjetski putnik sjeo preko puta mene odmah mi je dao do znanja da je ošišao svoju dugu kosu prošaranu sunčanim pramenovima kao zaštitu od brojnih cura koje ga opsjedaju. Kimnula sam glavom. Za vrijeme kave ispričao mi je kako se i dalje ne može smiriti na jednom mjestu, niti obvezati na išta u životu pa tako recimo nema stalnu ni pretplatu, ni mjesto stanovanja, a ni curu. Što naravno ne znači da ih nema nekoliko. Jednu u Berlinu, drugu u Rimu, treću u Istanbulu…
Kada sam počela mrštiti lice, pitajući se zašto sam uopće otvarala tu mapu, iskreno mi je priznao da se s druge strane ne upušta u ozbiljne veze s curama između 35 i 42 godine koje žele ozbiljnu vezu, jer im ne želi obećavati nešto što ne može dati te da ga zanima samo jedno – život u trenutku.
“A ti”, pitao me nakon svoje ispovijedi i srknuo kavu. “Jesi se oporavila ili i dalje žrtvuješ sve za mit o velikoj ljubavi, koja nije ništa drugo nego jedna velika iluzija u tvojoj glavi“, pitao me stručno, naherivši glavu kao kakav psiholog. A svi znamo što taj govor tijela znači. Umjesto odgovora gledala sam ga u oči, točnije rečeno u malu crvenu točkicu koja mu se tog dana nenadano pojavila ne bjeloočnici, tik uz zelenu šarenicu, vjerojatno od bazenskog klora, gdje svaki dan trenira svoje tijelo i umijeće plutanja, a koja me poput malenog alarma uporno upozoravala da zaboravim na sve te mogućnosti koje bi se pojavile nakon prvog poljupca, a o kojima tako dobro pjeva Dua Lipa u pjesmi “One Kiss.”
Svaki peti nesretnik gaji nerealne fantazije o ljubavi
Tri mjeseca je prošlo od naše zadnje kave, ali moram priznati da i dalje razmišljam o mitu velike ljubavi i vodim sa svojim dečkom koji je obećavao fiktivne debate. Iako, što se dulje pripremam obraniti svoju teoriju to mi manje teorija ide u prilog. Naime, nedavno sam naletjela na istraživanje koje je proveo portal Relate and eHarmony, a koje tvrdi da mit o jednoj, najvećoj ljubavi i Gospodinu savršenom opasno ugrožava naše veze te da su najugroženiji mladi od 19 do 35 godine. Točnije rečeno, da svaki peti ispitanik gaji nerealne fantazije da na cijelom svijetu od sedam milijardi stanovnika postoji samo jedan/jedna koji nam je suđen.
Pa što je u tome pogrešno, pitat ćete se. “Ne samo da je takvo viđenje loše, nego je i opasno”, kaže savjetnica za parove Rachel Davies. „I to zato jer nam sugerira da se velika ljubav naprosto događa, da ne kažemo baš da pada s neba. A prava je istina ta, ma što nam ljubavni romani, filmovi, predstave i poezija tvrdili, da većina “savršenih veza” ima svoje uspone i padove te da se i na najljepšoj vezi treba raditi. I to krvnički.”
Sljedbenici mita o velikoj ljubavi, pazite vamo!
Dakle, ako ste sljedbenik mita o velikoj ljubavi, jedna od glavnih nuspojava takvog uvjerenja je ta da ćete se neprestano pitati je li osoba s kojom trenutno jeste ona prava ili nas je nekim slučajem uspjela prevariti i nije li trava doista zelenija kod susjeda. To često dovodi ne samo do bespotrebnih preispitivanja, nego do toga da počinjemo misliti da smo doista u vezi s pogrešnom osobom. A Gospodin savršeni baš sjedi preko puta vas i obećava neko ljepše sutra i poseže za vašom čašom vode koliko vas želi.
“A to znači da ćete svaki put kada sretnete nekog novog, zgodnog, šarmantnog pomisliti da ste sreli Onog Pravog i da ste se gadno zeznuli sa svojim partnerom”, kaže Rachel. U takvim situacijama trebate osvijestiti da ste upravo počeli režirati vlastito remek djelo sazdano od mašte, projekcija i čistih tlapnji i da će se nakon određenog razdoblja kada dođe do otriježnjenja vaše iluzije razbiti i raspasti kao naša čaša vode za par minuta,
Mijenjam dovoljno dobrog partnera u ruci za onog savršenog na grani
Naime, pitanje je vremena kada ćete se početi žaliti na partnera koji se promijenio, jer vam više, eto, ne čita misli, da ne vozite isti bicikl za dvoje u istom smjeru ili u istom ritmu, zaboravljajući pri tome na to da nema te osobe koja bi vam savršeno odgovarala u svim segmentima života – fizičkom, emotivnom, intelektualno, seksualnom, duhovnom, praktičnom te da ako i dalje budete imali tako visoka očekivanja, ne samo da nećete osjetiti sve one lijepe stvari koje se događaju sada i ovdje, nego ćete se zauvijek vrtjeti u paklu zvanom – što bi bilo, kad bi bilo. A to znači da ćemo biti u stanju nogirati dovoljno dobrog partnera u zamjenu za savršenog koji tek treba doći, bez da trepnemo.
Tko je za učlanjenje u klub zvan ‘Mit o više ljubavi’?
Ne, nismo se zabunili. Svjesno smo napisali dovoljno dobrog partnera, jer prema najnovijim teorijama upravo su nam nesavršeni partneri potrebni, jer kao takvi ostavljaju dovoljno prostora za rast i učenje. Uostalom, jedna od glavnih lekcija na putu za sreću kaže da bismo trebali što prije prestati vjerovati u mit o jednoj ljubavi i prihvatiti da ih možda ima više. Dvije, tri, pet, deset, zašto ne? I da je posve ok uživati u onome pravome za sada, željeti ga bolje upoznati, provoditi vrijeme s njim i to bez grižnje savjesti ako nemate želju s njim i ostarjeti.
Samo malo! Stop, stop! Koristim li ja možda ovo istraživanje kao alibi da se upustim u vezu s dečkom koji sjedi preko puta mene? Gledaj u crvenu točkicu u njegovu oko, gledaju u crvenu točkicu…
