Ne tako davno, pa ipak nekima bi se moglo činiti da se radi o dobu mitova, provodili smo puno vremena telefonirajući. Druženja nakon škole u parkićima nisu bila dovoljna – nastavljale smo ih na telefonskim razgovorima u kojima smo komentirale serije koje smo gledale, što smo večerale, rješavale zadaće zajedno preko žice…
Kasnije su udaljenosti među tim žicama postale još veće, obaveze sve opsežnije, pa ipak, naši telefonski razgovori nisu izumrli, nego se prilagodili: vožnjama u autu, žurenju na sastanke, nadglasavanju buke lonaca dok kuhamo.
No izgleda da ti razgovori nisu samo simbol jednog dugog prijateljstva, već i pokazatelj koji našu dob otkriva mnogo jasnije od naših sijedih! Jer čini se da će pozivi kao takvi ipak nestati s milenijalcima: pripadnici generacije Z od njih toliko zaziru da su ih svrstali u top 3 strahova.
Piši, piši mi…
Neočekivani poziv uz bok je strahu od visina i strahu od krokodila, otkrilo je istraživanje provedeno među GenZ (pogađate, u Australiji) i nešto što će ta generacija pokušati izbjeći pod svaku cijenu. Tome u prilog idu i druge ankete koje pokazuju da više od polovice GenZ neće roditeljima odgovoriti na poziv, a više od četvrtine ne odgovara ni na kakav poziv. A čak njih 6 od 10 kaže da se boje odgovoriti na poziv. Situacija nije puno bolja ni kad su oni ti koji poziv trebaju uspostaviti, pa će mnogi nazvati samo u hitnom slučaju.
Pa dok često u chatovima dobivamo glasovne poruke koje bi se komotno mogle okarakterizirati i kao podcast, moramo se zapitati: u čemu je problem s pozivima?
Strahovi
Neki od mladih koji su sudjelovali u istraživanjima ili su svoja mišljenja o temi podijelili na društvenim mrežama tvrde da ih pozivi čine anksioznima. Zahtijevaju trud, odgovaranje na pitanja prema tuđem rasporedu i očekivanjima, a ne kao poruke: kad nam se prohtije ili kad ulovimo vremena…
Ali neočekivani pozivi izazivaju i puno kompleksnije strahove – one od neuspjeha. Jer GenZ smatra da poruke možemo pročitati prije nego šaljemo, dok razgovor iziskuje instant odgovore koje ne možemo redigirati, te da postoji rizik od neugodnih tišina, ali i od konflikta. Pa je taj potonji jedan od glavnih razloga zašto je mnogima postalo prihvatljivo ono zbog čega bi Carrie Bradshaw devedesetih dobila slom živaca: prekinuti preko poruke.
Još 2018. Cambridge Dictionary termin nomofobija proglasio je riječi godine. Nomofobija je strah od gubitka mobitela ili nemogućnosti njegova korištenja. Ironično, ako uzmemo u obzir da će ga mnogi mladi korisnici držati u rukama i odbiti javiti se na isti.
I da, možemo se složiti s onima koji tvrde da poziv može biti invazivan jer traži od nas da ostavimo po strani sve što smo dotada radili i prilagodimo se vremenu i potrebama osobe s druge strane „žice“, a ovisi s kim razgovaramo, može i iziskivati puno više vremena od odgovaranja na poruku ili, najgore od svega, prisiliti nas na mrski „small talk“.
Mala škola telefoniranja
Uzevši navedeno u obzir, čini se telefonski razgovor postaje izumiruća vještina koju su utemeljile i savladale starije generacije, dok mlađe preferiraju neke druge načine komunikacije, smatrajući da im pozivi ne trebaju.
No ima i onih koji se s tim ne slažu, pa i onih za koje je to odlična poslovna prilika. Stručnjaci smatraju da čuti glas druge osobe preko telefona može pomoći u izgradnji povjerenja i boljim međuljudskim odnosima. GenZ bi vjerojatno na to odvratio: većina poziva su botovi ili teleprodaja, bolje je ne javiti se.
No kao što rekoh, telefoniranje je umijeće koje ponekad dobro dođe, osobito u poslovnom okruženju u kojem se možemo susresti s različitim generacijama, kulturama i profilima ljudi, pa ima i onih koji tu vještinu podučavaju.
Mary Jane Copps naziva se i „The Phone Lady“ koja organizira pojedinačne i timske treninge kako bi polaznike suočila s fobijom od telefoniranja i pomogla im da razviju i usavrše ovu vještinu koja odlazi u zaborav, a svoje konzultacije i seminare dobro i naplaćuje – od 365 do 3500 dolara, prenosi Business Insider. Moglo bi se zaključiti – može biti skupo neodgovarati na pozive…
Naslovni vizual: Pexels / Alex Andrews, Canva
