Kada se Brookyln Beckham prije nekoliko tjedana ozbiljno obračunao s vlastitom obitelji, gdje je taksativno nanizao sve traume koje su mu nanijeli, mnogi su posprdno pomislili – “Ma što se on javlja, privilegirano derište. Ne treba nam još jedan princ Harry.” No kada su memovi na račun toliko jedinstvene i nesretne ljubavi završili, mnogi su se pitali – nije li problem možda negdje drugdje? Jer kako to da toliko mladih ljudi osjeća takve patnje, a većinu odnosa bi opisalo evergreen riječju – toksično, bilo da je riječ o odnosima u školi, s prvim simpatijama, roditeljima ili poslodavcima.
No nisu samo pripadnici generacije Z i milenijalci toliko senzibilni da im je sve previše te da im iznad glava neprestano visi onaj sivi oblak čim pogledaju o čemu se piše na news portalima ili pomisle na blisku budućnost. Brojna istraživanja navode da je anksioznost drastično porasla u svim generacijama, a ne samo kod mladih. I to ne samo kao termin u svakodnevnom govoru te referenca u pop-kulturi, nego i kao broj posjeta liječnicima, a brojke variraju od 20 do čak 55 %.
Osjećaj tuge i beznađa
Okej, možemo se dogovoriti za termin. Jer ono što je nekada njemački pisac romantizma Jean Paul davne 1827. tako slikovito nazvao Weltschmerz, danas se možda zove anksioznost, ali činjenica je da su simptomi slični: užasna tuga, osjećaj beznađa, uznemirenost, potreba da se čovjek sklupča i plače te pokrije jastukom preko glave. A onda naruči s interneta sve što nudi osjećaj olakšanja – i čudesne kristale, i prave suplemente i vježbe meditacije koje u 28 dana obećavaju da će taj gadan oblak nestati.
Jer gdje je neki problem, tu je i zarada, upozoravaju svi oni kritičari koji nisu za opciju da se naše doba proglasi dobom anksioznosti. Možda nije toliko problem što mentalno zdravlje navodno vrijedi gotovo 400 milijardi dolara, koliko u onom bugu u glavi koji se dogodi kada počnemo anksioznost tretirati kao nelječiv problem. Kod anksioznih poremećaja pacijenti se često fiksiraju na etikete, čitaju sadržaje online i izvlače najkatastrofičnije zaključke. Pretjerana usredotočenost na etiketu može poništiti napredak terapije, upozoravaju terapeuti.
Očaj u naglom porastu
Kao i pretjerana želja da se spasi svijet. Naime, prije nekoliko tjedana magazin *The Economist* objavio je članak o tome da je u zadnjih pet godina porastao broj pjesama kojima su glavne teme – tuga i bijes. Kompanija MusixMatch prikupila je tekstove pjesama s Billboard top 100 lista te je uz pomoć AI svakoj pjesmi dodijelila emocionalni ton. Udio hitova s tekstovima koji prizivaju „anksioznost“ porastao je za 13 posto u posljednja dva desetljeća. Ovo je gotovo izjednačeno s temom „slomljenog srca“, koja je dugo bila klasik pop-muzike, a i ona je u porastu. „Očaj“ je također počeo naglo rasti poslije 2020. godine. Sada oko četvrtine pjesama u top 100 sadrži tekstove koji nagovještavaju tugu, piše The Economist.
Analizirajući Billboard liste od 1973. godine, autori nedavne analize objavljene u Scientific Reports također pokazuju da je „stres“ u tekstovima stalno rastao, dok je pozitivnost opadala.
No u isto vrijeme pojavio se članak u magazinu Süddeutsche Zeitung u kojem su intervjuirani mladi ljudi, pretežito aktivisti koji su sagorjeli od želje da spase svijet, prije svega od klimatskih katastrofa, te koji su zbog zaštite svog mentalnog zdravlja morali naučiti povući granice – baš kao što je imao potrebu javno napraviti Brookyln Beckham.
‘Die with a smile’ – pjesma 2025. godine
Jer ako bismo tražili pjesmu koja je obilježila 2025. godinu, to je onda ona Lady Gage i Brune Marsa „Die with a smile“, koja ne samo da je osvojila top-liste u više od 40 zemalja i postala pjesma koja se najduže zadržala na prvom mjestu na Spotify platformi, nego i najbolje dočarava Zeitgeist. Iako volimo misliti da je povijest učiteljica života, ostaje za vidjeti hoće li reakcija na pretjeranu osjećajnost biti realizam, a možda i nova vrsta naturalizma s pokojom razbijenom gitarom.
