Planina mi je jedno, ako ne i jedino mjesto u kojem shvaćam važnost procesa puta, a ne samog odredišta. NIje mi toliko bitno da stignem na vrh koliko kako ću se osjećati i ponašati kada se penjem prema krajnjem cilju. Zanimljivo jer kod drugih stvari (i putovanja) najradije želim biti teleportirana na odredište. Na planini dišem duboko u nepreglednom prostranstvu i osjećam čistu esenciju sreće. Osjećam svoje tijelo, osjećam slobodu. Ali zašto je tome tako? Zašto (nas) planine čine sretnima? S obzirom na to da aktivno planinarim godinama, članica sam planinarskog društva Runolist, klijenti poput Hervisa su mi iz sportske industrije, pišem, putujem, provodim ankete, istražujem online i offlinem došla sam do tri ključna faktora o sreći na planinama.
Ljepota prirode
Većina nas živi u gradovima okruženima betonom i asfaltom s ponešto zelenila između, ako imate sreće. Danju gledamo u laptope, noću u mobitele. Povremeno odjurimo u teretanu ili na jogu kako bismo dobili osjećaj da uvodimo balans u život. Upravo je zato sve važnije pronaći put ka prirodi. Znate li da vam samo gledanje fotografije prirode može izmamiti osmijeh? Već i sama pomisao na planine može nas kratkoročno učiniti sretnijima. Priroda nam daju snagu i pokazuje nam kroz mijene godišnjih doba i vremenskih prilika kako život može biti promjenjiv. Iz malih stvari nastaju velike. Nakon kiše dolazi sunce, nakon lošeg dana neki ljepši. Priroda nas ponekad i izazove pa traži od nas da pokažemo spremnost za prekidom planinarske turem ako recimo dolazi veliko nevrijeme.
Svako godišnje doba ima svojih čari pa tako u proljeće uživam u svježini zelenila, raskoši cvjetova, pjevu ptica. Ljeto, doba kada nas miluju (pre)tople zrake sunca, u planini je posebno izazovno – čini se bezbrižno zbog visokih temperatura, ali nemojmo zaboraviti na hidrataciju i birajmo šumovite gore. Na jesen zamišljeno koračam kroz lišće koje šuška pod gojzericama i divim se rapidnoj promjeni boja, a zimi – zimi najradije planinarim.
Nekim čudom sam zavoljela hladnoću, oštri zimski zrak, snijeg kojeg sam doživjela prije samo u djetinjstvu. Obožavam vedro nebo i bijele padine obasjane suncem. Veselim se toplom varivu nakon stizanja na odredište. Za sve to je potrebna dobra volja i kvalitetna oprema, nemojmo se zavaravati. Ipak sam ja (bila) zimogrozna cura koja je vrijedno trenkala na nasipu po raznim uvjetima kako bi svoje tijelo osposobila za hladnoću. Na planini volim što živim u trenutku. Priroda brda pruža nezamislivu raznolikost i ljepotu krajolika, a tom ljepotom planina puni mene. Volim nježne prostrane livade, ali volim i oštre stijene.
Kretanje
Svejedno koju aktivnost odaberete, kretanje je jako, ali jako bitan faktor za mentalno i fizičko zdravlje. Osobno sam najsretnija na planinarenju jer tada najintenzivnije doživljavam i otkrivam prirodu. Što tura duže traje, to sam opuštenija i zaboravljam svakodnevicu. Tada postajem najkreativnija, na pamet mi padaju neke od najboljih ideja. Sve se to događa totalno prirodno, nenametljivo.
O lijepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kom sva blaga višnji nam bog je dô,
uzroče istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi
ne mogu bit plata tvôj čistoj ljepoti!
Sloboda
Na pamet mi dok ovo pišem padaju moćni Gundulićevi stihovi koje je Gotovac davne 1928. uglazbio, a Himna slobodi se samostalno izvodi na Dubrovačkim ljetnim igrama od 1953. Ah, ta lijepa, draga i slatka sloboda! Vječito tragamo za njom, imamo pseudo-osjećaj da smo ponekad slobodni, ali onda se sjetimo da uživamo u korištenju raznih, pa nazvala bih to blagodati modernog vremena, samo slegnemo ramenima i nastavljamo dalje najbolje što umijemo.
Svi drugačije doživljavamo slobodu, ali recimo da je za mene ona na vrhu planine. Kada stignem do gore gledam na “cijeli” svijet. Ispred mene leži beskrajno prostranstvo doline, potoka, rijeka ili mora, a oko mene su drugi vrhovi. To je sreća, to je sloboda.
Planina mi pokazuje kako sam mala, ali mi istovremeno daje novu perspektivu – onu krajolika ali i života. Problemi djeluje manjima.
Planine zaista zrače moćima. One vam objašnjavaju tko ste zaista kada ste udaljeni od klasičnog ustroja društva. Planine vam dopuštaju da budete čovjek kakav zaista jeste kada biste uistinu živjeli život, bili svoji.
A zašto vam baš danas pišem o ovome? Jer se 11. prosinca obilježava Međunarodni dan planina i možda vas potaknem da pronađete svoju sreću jer #MountainsMatter
Nakon prošlogodišnje teme ‘Žene pomiču planine’, tema u 2023. godini je – obnavljanje planinskog eko sistema. Planine su kao veliki vodeni tornjevi, one opskrbljuju planet sa 60 do 80% vode. Gotovo polovina svjetskog stanovništva ovisi o planinskom ekosustavu – ne samo zbog vode nego i hrane te čiste energije. Neke od ovogodišnjih ključnih poruka su da je planinski ekosistem od vitalne važnosti za život, da zdrave planine utječu na biološku raznolikost, da otpornost planina neposredno utječe na klimatske promjene, ali i na kvalitetu ruralnog stanovništva.
Ako ste dobili želju za planinarenjem i iz Zagreba ili okolice ste predlažem vam da na Instagramu zapratite @hpdrunolist jer su super cool ekipa, imaju raznolike izlete na zanimljive i neobične planine kroz cijelu godinu. Kod outdoor opreme uvijek dajem prednost kvaliteti jer stručnjaci i developeri koji se time bave točno znaju koliko je važna funkcionalnost opreme. Ne zato što su mi osobno dragi, nego jer zaista imaju vrhunsku opremu i stručne djelatnike, moja preporuka je @hervis.hrvatska
