Svjetlucanje inja. Snijeg dokle pogled seže. Zaleđeni gorostasni slapovi. Brzi huk malih vodenih brzaca. Smaragdna ljepota jezera okružena bijelom čarolijom. Djelomično zaleđeni dijelovi jezera. Škripa snijega pod gojzericama. Sve to i još puno više sam osjetila provodeći dan u meni najljepšem nacionalnom parku. Danas vas vodim u jedinstvenu bajku koju je stvorila i ispričala priroda, Plitvička jezera.
Nakon prethodne kolumne o formuli sreće i mudrih mi sugovornica priznajem da mi je bilo pomalo teško odlučiti se o čemu pisati. Ideja uvijek imam, ali kako smo svi u usporenom, blagdanskom moodu i nadam se maksimalno odmaramo krajem godine zaključila sam da nam treba nešto pomalo neobično. Baš kao što je i vrijeme u prosincu – pretoplo i sunčano (okej, na ovom drugom sam zahvalna). Ako vam treba mali odmak i možete si ga priuštiti, evo mojih pet spontanih prijedloga koji će zadovoljiti potrebe za otokom, poluotokom, planinama, gradom i skijanjem.
Za planinu Vlašić čula sam kao mala od bake. I puuuno godina kasnije došlo je vrijeme da ju posjetim. Odvojili smo vikend i krenuli put Bosne. Na Vlašiću se nalazi poznati zimski sportski centar Babanovac, mjesto dobre zabave i rekreacije, ali naša zabava je planinarenje.
Svi znamo koliko je ovo ljeto bilo promijenjivo, barem što se vremena tiče. Negdje između kišnih dana i onih obasjanim suncem zaključili smo kako bi bilo dobro posjetiti Logarsku dolinu. Okruženi svime što volimo uživali smo u zelenilu u nizini i snježnim dvijetisućnjacima u visini. Nekoliko slapova, a jedan moćan i golem zvan Rinka dobro nas je istuširao kad smo stajali u neposrednoj blizini tog 90 metarnog diva.
Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.
Naša web stranica koristi kolačiće (cookies) kako bi pružila najbolje iskustvo pregledavanja. Korištenjem web stranice pristajete na njihovu uporabu, dok blokiranjem kolačića i dalje možete pregledavati stranicu, no neke njezine mogućnosti neće biti dostupne.