Self

Kako izbaciti onaj užasno samokritički glas iz svoje glave te shvatiti da je puno važnije ono što stvarno drugi kažu o našim djelima nego ono što mi pretpostavljamo da drugi misle o nama. Dobra vijest – ne moramo se mijenjati zbog toga što mislimo da ćemo se takvi drugima više svidjeti. Moramo samo promijeniti svoju perspektivu o tim mislima.

Svi ljudi posjeduju intuiciju, no možemo li joj uvijek vjerovati i kako biti bolje usklađen sa svojim šestim čulom?

Zašto uporno pribjegavamo vulgarnom vokabularu ako smo ga jednoglasno osudili? Timothy Jay, profesor psihologije na sveučilištu u Massachusettsu, posvetio je gotovo cijeli radni vijek istraživanju tih omraženih riječi, a rezultati su takvi da bismo sada najradije opsovali. Barem što se onih dvostrukih mjerila tiče:)

Samo zato što ste potpuno uvjereni da se nečega točno sjećate, ne znači da je to istina

Gospođica najgori mogući scenarij! Tako me godinama zvao dečko jer sam često i od najmanje buhice znala napraviti slona dok je on imao posve ležeran pristup. Bio je zapravo muška Scarlett O’Hara, samo što on nije govorio – ‘Plakat ću sutra’, nego – živcirat ću se kada za to dođe vrijeme. Lako reći, ali kako to izvesti. Imamo nekoliko vježbi i trikova…

Iako su nam usta i uši puna riječi stres, jesmo li se ikada zapitali kako nam stres šteti i na koji način nam krade godine, energiju i živce

Mala evolucija slika koje držimo na ekranima i zašto je krajnje vrijeme da skinete ove moodičanstvene pozadine. Skinite MOOD.hr wallpapere i zbunite sve s druge strane ekrana

26. listopada u izložbenom prostoru Radionica 32 održana je izložba Maše Milanković pod nazivom ADHD Lover. Maša Milanković grafička je dizajnerica, slikarica i vizualna umjetnica koja u fokus svojih radova stavlja društvene probleme manjina i prava ‘nevidljivih’ pojedinaca. Njezini likovi često nose kapuljače kako bi se simbolizirala nevidljivost, ali i hrabrost u masi. Do sada je, osim u Zagrebu, izlagala u Beogradu, Novom Sadu, Firenci, Padovi i Varšavi. Povodom mjeseca osviještenosti o mentalnom zdravlju, njezina posljednja izložba posvećena je ADHD-u. Serija slika ADHD Lover istražuje poremećaj pažnje i hiperaktivnosti, ali uz romantiziranje simptoma. Cilj je bio prikazati i drugu stranu ADHD-a – onu kreativnu, suosjećajnu, nerijetko i šaljivu, a sve kako bi se društvu dalo do znanja da osobe sa spomenutim poremećajem nisu ‘neprilagođene’ ili ‘oštećene’, već naprosto funkcioniraju za nijansu drugačije.

S&M oduvijek je bio fascinantna pojava koja je ujedno oduševljavala i sablažnjavala javnost, a rijetko se koji koncept unutar kulture i seksualnosti može mjeriti s njegovom istovremenom uzbudljivošću te problematičnošću. Samim tim i mišljenja javnosti su podijeljena te variraju od karakterizacije S&M-a kao psihičkog poremećaja sve do njegovog prihvaćanja praćenog objašnjenjem kako je to ništa drugo doli „začin za spavaću sobu“. Upravo zbog činjenice da je na pitanje „Što je normalno?“ gotovo nemoguće dati konačan odgovor, S&M dugi je niz godina predmet mnogih rasprava.