„Znala sam!“, rekla sam u sebi kad mi je prijateljica ispričala neslavnu priču o još jednom ljubavnom brodolomu. Naravno, naglas sam izgovorila utješne riječi i ne baš lijepe atribute na račun dotičnog gospodina koji je njihov relationship nasukao. Ali dok je ona bila uvjerena da će ovog puta ipak doživjeti svoj „živjeli su sretno zauvijek“, ja sam od njihova prvog susreta znala.
To je onaj unutarnji osjećaj, šesto čulo, predosjećaj koji nas upozorava da nešto baš ne štima. Ali djeluje i kad nam između dva odabira racionalna analiza savjetuje nešto drugo, sigurnije, no intuicija nam govori da ipak tamo negdje postoji nešto bolje što nas čeka…
Magija ili?
Koliko god nam se nevjerojatna ili magična, intuicija je zapravo nesvjesna emocionalna informacija, temeljena na ranijim iskustvima i kumulativnom znanju. Ona proizlazi iz poznatih, nesvjesnih uzoraka koje mozak stvara poučen ranijim iskustvima. On procesira informacije iz svjesnog i nesvjesnog znanja.
Svi mi posjedujemo intuiciju, no neki se njome više vode dok drugi zatomljuju taj unutarnji glasić i više se pouzdaju u detaljnu analizu… Oba ta pristupa mogu nas dovesti do željenog cilja ili navesti na krivi put. Pa kako znati koji poslušati i kojem više vjerovati?
Stručnjaci kažu – oboje. Dok racionalno rješenje podrazumijeva da postavimo prava pitanja i analiziramo mjerljive rezultate, intuicija je nešto što možemo bolje „istrenirati“ kako bi nam pomogla u donošenju odluka. Jer stres koji proživljavamo smanjuje mogućnost mozga da s lakoćom donosi odluke, pa je u tim trenucima dobro moći se pouzdati i u onaj „feeling“ koji osjećamo.
Može li se intuicija poboljšati?
Intuicija je moćan oblik prepoznavanja uzoraka, no može dovesti do predrasuda ili simplificiranog načina razmišljanja, što može biti loše kada je riječ o donošenju odluka, ističu stručnjaci. Tada je vrijeme za promjenu strategije.
Na intuiciji se može i raditi, te poboljšati povezanost s našim unutarnjim glasom koji nas upozorava na crvene zastavice ili sugerira bolji put, a ovo su neki od koraka kako to možemo napraviti:
Introspekcija: u buci svakodnevice, mora odluka i izbora, swipeova i tabova ponekad je nemoguće razaznati onaj glasić koji nam pokazuje „pravi put“ za nas. Pa trebamo odvojiti vrijeme za sebe i pitati se – kako se osjećamo, kakav osjećaj imamo u tijelu – utišati vanjsku buku (stvarnu i metaforičku) i vratiti se samima sebi.
Samoća: prva točka na to-do listi podrazumijeva da to napravimo nasamo. Isključite mobitel, ne scrollajte, ne gledajte u male niti velike ekrane, radije prošećite, odmorite, uživajte u vlastitom društvu.
Budite autentični: danas kao da su svima puna usta te riječi „autentičnost“ (koju kao da premašuje samo „održivost), pa je ponekad lako zaboraviti što ona zapravo podrazumijeva. Biti iskren prema sebi i živjeti prema tim principima, usprkos tuđim očekivanjima, željama, pritiscima okoline ili usporedbama koje sami sebe namećemo, misleći da bismo nešto „trebali“.
Ali budite empatični: autentičnost ne isključuje suosjećajnost i razumijevanje za druge i njihove potrebe. Budite tu za druge i kada vam se požale (pa i na 31. jedno-te-istog-frajera), pokušajte cijelu priču pogledati iz njihove perspektive.
Otvorite um za nove stvari: vječno učenje i nova iskustva šire nam vidike, ali i pružaju priliku da izoštrimo neke postojeće vještine, poput intuicije.
Naslovni vizual: Pexels / Cottonbro Studio, Canva
