Da su stvari dosegle samo dno, shvatila sam prošli tjedan kada sam iz unutarnjeg mazohizma pitala ChatGPT da realno ocijeni jedan tekst. Naravno, kao u umjetničkom klizanju nekada – i brojkom i slovima. No budući da se zbog oluje internet srušio, ponovila sam isti upit drugi put. I treći i četvrti, jer sam sada već sumnjala u svoj vid, budući da je ChatGPT svaki put dao drugu ocjenu — od sedmice do devet i pol. Jer zna AI da čovjek nikada do kraja ne treba biti zadovoljan, jer kome ćeš onda predlagati: “Želiš li još savršeniju verziju? Nudim ti čistu desetku.”
Ne, hvala, ali voljela bih znati kako to da svaki put za isti tekst daš drugu ocjenu, pitala sam softver, a on mi je kulerski objasnio da to ovisi o trenutnom raspoloženju. Samo malo, tko je sada lud? Zar smo došli do tog stupnja da nas AI oponaša ili se sprda s nama? Ili je naprosto pomno pratio dodjelu Oscara i kopirao odgovor redatelja Paul Thomas Anderson koji se, primajući nagradu, prisjetio kultnih filmova iz 1975. i naglasio da je ponekad jedini način da se dodijeli nagrada taj da se vodiš trenutačnim moodom.
Vibe marketing
No nije možda bez razloga AI spominjao mood, jer gdje god se okrenete, sve je puno tih cool riječi kao što su vibe, cool, feel. Ili kako kaže duhovito jedna reklama: “I osjećaj i filing.” I to ne samo na internetu, gdje su te riječi kratko opisivale da se netko vidi u nekom memeu, poistovjećuje sa situacijom, dijeli istu energiju ili, kao što bi rekli u američkim romantičnim komedijama: “Been there, done that.” Od sada su vibe i mood ušetali u sve veće firme i sada se drže predavanja o vibe marketingu, a šefovi kadrovskih službi ozbiljno razmatraju korištenje softvera koji čitaju emocije s lica zaposlenika.
Ma lako za to što mnogi brendovi, otkako smo lani pokopali mikrotrendove koje je postalo nemoguće pratiti, od sada igraju na taj neponovljivi osjećaj. Ali što je s onim negativnim trendovima koji govore o tome da se umjetna inteligencija sve više trenira kako bi čitala ljudske emocije? A koje su u svojoj prirodi vrlo fluidne, da ne kažemo nestabilne. Naime, već neko vrijeme priča se i o tome da su lajkovi i shareovi mrtvi te da se najvažniji razgovori o vašem brendu ne događaju tamo gdje gledate, nego na Discord serverima, niche Reddit zajednicama, Twitch streamovima i Slack kanalima.
Programi za čitanje emocija
A svatko tko je ikada svratio na neki forum i poželio otkriti neku brutalnu istinu bez uljepšavanja zna jako dobro koliko treba vremena i koncentracije da se nešto pronađe – da se filtriraju svi oni hejteri koji ondje dolaze ispuhati se ili skriveni trgovački putnici koji pišu lovorike za brend koji ih plaća. Negdje je valjda u tim bespućima i rođena ideja modernog social listeninga i AI programa koji su istrenirani da otkriju ne samo tko je pozitivno spomenuo vaš brend, nego i kakav je njegov mood. Je li osoba van sebe od sreće, ali s dozom tjeskobe, skeptična ili je dekoncentrirano odabrala vaš brend.
Platforme poput Brandwatch danas koriste grupiranje emocija koje može razlikovati frustraciju zbog kašnjenja dostave od stvarnog uzbuđenja oko novog proizvoda. To više nije analiza trenutačnog raspoloženja. To je emocionalna arheologija – kopanje slojeva ispod površine kako bi se razumjelo “zašto” iza onoga “što”. Modeli za obradu prirodnog jezika evoluirali su toliko da s nevjerojatnom preciznošću razumiju kontekst, ton, sarkazam i ironiju. Razumiju da “baš ono što mi je trebalo” može biti iskreno oduševljenje ili otrovni sarkazam, ovisno o kontekstu. Hvataju emocionalne nijanse koje su nekad zahtijevale ljudsku intuiciju. A glavni cilj ove ideje jest uhvatiti osjećaj prije nego što ga čovjek osvijesti. Naravno, ne bi li ga se dobro utržilo.
EAI iluzije
Ništa manje opsjednuti lovom na emocije nisu ni u korporativnom svijetu, gdje su se prioriteti preokrenuli naglavačke. Jer dok su tvrtke do jučer koristile AI za analiziranje produktivnosti radnika, sada ga koriste za praćenje emocija zaposlenika. Naime, tehnologija poznata kao “emotion AI” ili “afektivno računalstvo” može pratiti zaposlenike putem službenih uređaja i donositi zaključke o njihovom stavu i moralu na radnom mjestu. Integracija za Slack pod nazivom Aware reklamira mogućnost stalnog nadzora poruka radi analize “sentimenta i toksičnosti”, dok Microsoft Azure teoretski omogućuje poslodavcima masovnu AI analizu chat-poruka zaposlenika. MorphCastov dodatak za Zoom u stvarnom vremenu prati pažnju, uzbuđenje i pozitivnost sudionika sastanka.
Prisilna sreća
Globalno tržište “emotion AI” tehnologije moglo bi se do 2030. utrostručiti i dosegnuti 9 milijardi dolara, kako tehnologija postaje sofisticiranija i dostupnija. A stručnjaci već neko vrijeme upozoravaju da nije teško zamisliti blisku budućnost u kojoj će zaposlenici u svim industrijama biti prisiljeni raditi ne samo više i napornije, nego i sretnije te poslušnije. A to je već nova era nadzora zaposlenika: nevidljiva, pojačana umjetnom inteligencijom i stalno prisutna.
Teorija osnovnih emocija
Većina komercijalnih sustava temelji se na Teoriji osnovnih emocija (Basic Emotion Theory – BET), koja pretpostavlja mali skup univerzalnih emocija izraženih kroz fiksne, biološki određene signale. Taj model, koji je popularizirao Paul Ekman, postao je računalno privlačan jer emocije prikazuje kao jasno odvojene i strojno čitljive. Međutim, kako su pokazali Lisa Feldman Barrett i drugi istraživači, ne postoji znanstveni konsenzus da se emocije mogu univerzalno prepoznati iz izraza lica ili fizioloških signala. Naprotiv, emocije snažno ovise o kontekstu, kulturi i često su dvosmislene. Pretpostavka da namrgođeno lice signalizira tugu ili da povišen glas znači ljutnju zanemaruje složenost ljudskog emocionalnog života.
Kako stvari stoje, ne preostaje nam ništa drugo nego početi razmišljati hoćemo li uskoro morati koristiti na licu neke fine premaze u obliku krema, kakve već koristi platforma Cara, a koji onemogućuju AI programima da joj kradu slike i ubacuju ih u veliki mlin zvan umjetna inteligencija. I naravno, kopirati stil Anna Wintour — sunčane cvike kao zaštita na radu.
Fotografije: Canva
