„Osjećala sam se tako depresivno kod kuće. I mislila sam da ću doći ovamo i osjetiti nešto. Je li sve dosadno? Osjećam da je moralo postojati neko vrijeme kada je svijet imao više. Misterija ili nečega… A sada dođeš nekamo kao ovdje i predivno je. I snimiš fotku i onda shvatiš da su svi već snimili isti kadar s tog istog mjesta gdje stojiš i da si upravo stvorio neki suvišan sadržaj za glupi Instagram. Više se ni ne možeš izgubiti jer se možeš naprosto pronaći na Google Maps!“, bjesnila je Portia u drugoj sezoni serije „Bijeli Lotus“.
I navela me da se zapitam – jesu li društvene mreže uništile originalnost i autentično iskustvo putovanja?
Originalno
Društvene mreže odličan su način za ostajanje u kontaktu s prijateljima, ali i novitetima – u modi, ljepoti, stilu života, putovanjima. Pomažu nam da „otkrijemo“ nova mjesta i, svjesno ili ne, diktiraju naše izbore.
Bez obzira na to biramo li destinaciju za iduće putovanje na temelju kriterija „SVI su gore“ ili tražimo manje zvučne lokacije baš kako bismo izbjegli te „SVE“ – trendovi na društvenim mrežama utječu na nas.
A na trendove utječe algoritam koji „gura“ isti tip sadržaja. Pa možemo objavljivati kakve god fotke i videe želimo, no ako želimo da budu vidljiviji, morat ćemo se pokoriti zakonima algoritma i one fantazije koju ljudi zapravo žele vidjeti. I tada dobijemo obilje – istoga.
Autentično
U potrazi za autentičnim, možda ćemo ići malo dalje, egzotičnije, netaknutije… No što uopće znači autentično? Prema rječniku, autentičan znači vjeran duhu ili karakteru, istinit, nepretenciozan, stvaran.
Kada se radi o putovanjima i nama još nepoznatim destinacijama, ono što smatramo autentičnim temeljeno je na našim predrasudama i predodžbama, ali ne nužno i na duhu samog mjesta koje tek trebamo upoznati.
Što je autentičnije: ispijanje Aperol Spritza na sunčanoj firentinskoj piazzi ili osujećeni pokušaj džepara da mi ukradu novčanik iz torbe na tom istom trgu? Oboje je bilo jednako stvarno, ali samo je jedno od ta dva iskustva završilo na društvenim mrežama.
Baš kao i Tanya u „Bijelom Lotusu“ koja se željela osjećati kao Monica Vitti na jedan dan, u potrazi za tim romantičnim i misterioznim iskustvom, u potrazi za romantičnijim i boljim verzijama sebe na nekom drugom i novom mjestu, na odmoru, spremni smo previdjeti neke scene koje se ne uklapaju u našu fantaziju.
Stvarno
Putujemo li zaista kako bi vidjeli i naučili nešto novo, iskusili nešto drugačije ili kako bi vidjeli sebe u nekom zamišljenom scenariju koji nam serviraju društvene mreže?
Već jako dobro znamo da ono što vidimo na njima nije stvarno, pa ipak, na put odlazimo s nekim setom očekivanja, koja stvarnost vrlo lako može izigrati.
Najbolji i vjerojatno najekstremniji primjer je tzv. „pariški sindrom“. Radi se o medicinskom stanju uzrokovanom takvim dubokim razočaranjem Parizom kojeg turisti romantiziraju prije dolaska, da kulturalni šok koji iskuse u stvarnom iskustvu rezultira simptomima poput halucinacija, anksioznosti, vrtoglavice, znojenja i povraćanja.
Čak i ako ne iskusimo takve simptome, raskorak između želja i realnosti odražava se na našu percepciju nekog novog mjesta ili kulture. Ono što vidimo na društvenim mrežama samo je izrezani kadar stvarnosti koji djeluje fotogeničnije od šire slike. Redovi za slikanje na popularnim punktovima i gužve samo su minorni dio vječno promjenjivog mozaika koji čini neko mjesto. Sama industrija putovanja i putnici imaju golemi utjecaj na oblikovanje (razvoj i devastaciju) destinacije i na ono kako ćemo je mi, posljedično, doživjeti (no to je već tema za neku drugu priliku).
Pa prije nego se chekirate na let, chekirajte svoja očekivanja. Putujete li radi fotki ili zbog iskustva? Naćulite uši, otvorite oči, udahnite mirise, isprobajte okuse – ipak još postoje stvari koje ni društvene mreže ne mogu prenijeti već ih morate doživjeti u trenutku.
Naslovna fotografija: Shutterstock
