putopis

Šarmantan gradić kojeg su godinama voljeli vrtlari, barokni graditelji, anđeli, umjetnici, ali i MOOD kolumnistica i putnica Erna Žganjar.

Vikend je bio rezerviran za Omišku Dinaru, moju prvu ferratu ikad, a drugi dan za Biokovo, planinu koja ima korijen u moru, a čelo u munjama.

Grad koji poštuje kapitalizam, ali drži i do pravde te prava malog čovjeka, ležerna moda, izvrsna noćna scena… A tek ulice i kafići! Nema tu čarobnih svjetala i koketiranja kao u Parizu, nema tu ni cool kreacija kojima se može pohvaliti London ili finih manira koje kažu da ćete, ako nalete na vas bajko barem dobiti jedan – Sorry, indeed. Ali zato ima, baš kao i Sarajevo – veliku dušu

Svi znamo koliko je ovo ljeto bilo promijenjivo, barem što se vremena tiče. Negdje između kišnih dana i onih obasjanim suncem zaključili smo kako bi bilo dobro posjetiti Logarsku dolinu. Okruženi svime što volimo uživali smo u zelenilu u nizini i snježnim dvijetisućnjacima u visini. Nekoliko slapova, a jedan moćan i golem zvan Rinka dobro nas je istuširao kad smo stajali u neposrednoj blizini tog 90 metarnog diva.

Planinari su sretniji ljudi. Tvrde to i medicinska istraživanja jer planinarenje ili pješačenje preventivno djeluje na brige, bezvoljnost i depresiju. Pledoaje za planine u današnjem kaotičnom svijetu, zar ne?

Dugo, iako ne baš toplo ljeto traje i ako ste već bili ili tek kasnije idete na more predlažem vam svojih pet zelenih oaza koje uključuju planine, prirodne fenomene i jednu meni dragu županiju. Ako imate na raspolaganju dan ili dva, mislim da će vam se svidjeti ove destinacije.

Svugdje oko nas vidimo boje: plavo nebo, bijele oblake, sive zgrade, smeđe tlo pod nogama, zelene biljke, drveća i, za ovu kolumnu najvažnije – rijeke. Nije da samo vidimo te boje, mi ih osjećamo. Sigurno znate iz svog iskustva kako se osjećate kada nosite neku boju, kako ste uredili dom ili kakav utjecaj na vas ima boravak u prirodi ili nekom drugom mjestu. Iako se značenje boja vremenom mijenjalo i ima razna porijekla zelena danas u većini kultura označava vitalnost i svježinu, asocira na netaknutu prirodu i djeluje smirujuće. Upravo to sam doživjela na Slunjčici, vodenom dragulju u netaknutoj prirodi.

Znate one ljude s kojima lako možete i na kraj svijeta? Ja imam jednog takvog i bila sam jako sretna kad je moj Neno na moje Ajmo! rekao Ajmo

Sve bajke počinju s „Jednom davno…“ ali ova moja priča se i nije dogodila baš tako davno, stvarna je i unatoč tome što ne znam kakav će biti kraj svako se malo moram podsjetiti da uživam u procesu i da je ovo sada sve što imam. Pa pišem ovu kolumnu s otoka! U hladu borova male čarobne uvale i pogledom na beskrajno plaventnilo pučine. Ima tu i puno smaragdne – evo je preda mnom. Možda me upravo ona ometa u radu, ali ne zamjeram joj ni malo. Ovo sam htjela i ovo sam dobila. Tamo daleko vidim i jedrilicu, na kamenju su razbacane kreme za sunčanje, na granama se suši badić, voda s limunom je nadohvat ruke. Pored mene je čovjek kojeg volim. Osmijeh mi je na licu. Život je lijep. Zahvalna sam na lakoći postojanja na otoku. Dođite na otok, doživjet ćete svoju verziju sreće, a ja ću vas ovim tekstom malo približiti tome.