
Poput ljubavnika koji su se dobro sakrili od gužve ne bi li uživali u svojoj ljubavi, i mural ‘Poljubac slobode’ potražio je zaklon na šarmantnom trgu Plaça d’Isidre Nonell u Barceloni, u neposrednoj blizini katedrale. Iako se za fotkanje ispred murala čeka u redovima, ovo je jedan od rijetkih mozaika koji se neće zadovoljiti samo egoističnim trenutkom poziranja ispred turističke znamenitosti jer poziva na pomno promatranje i slušanje – kako drugi zamišljaju trenutak slobode.

Kada bismo tražili knjige koje najbolje opisuju sve te naše duboke i složene osjećaje, strahove i neuroze dvadesetih godina 21. stoljeća, Sally Rooney bi sigurno bila među prvima nominirana. No kada bismo došli do ljubavi, e tu bi se dalo raspravljati je li irska književna zvijezda doista zapela u debeloj povijesti i nije se pomakla od starog hipersenzibilnog Werthera ni milimetar.

Tek smo se izborile za slobodu prikazivanja ženskih bradavica – u javnim prostorima, na filmovima i društvenim mrežama – a sada bismo se trebale boriti i za grudnjake s piercingom. No trebamo li se svim snagama zalagati i za to, kao da nam seksualni život o tome ovisi, kad su ti detalji u principu – fejk?

Zamislite da netko sastavi egzaktan izvještaj o Vašem životu – poput godišnjeg financijskog izvješća, ali umjesto kuna, eura ili poreznih olakšica, mjeri se broj suza prolivenih zbog ljubavi, minuta potrošenih na gledanje nečijeg “seen”, dana provedenih u seksu i godina izgubljenih u tekstualnim prepirkama.

U čemu je tajna fetišizma, zašto težimo slavi, koji je smisao života i konačno odgovor na pitanje koje je mučilo i Barbie – zašto uporno padamo na dečke s dugim kosama koji lupetaju po gitari. Sve odgovore možete pronaći u svojevrsnoj enciklopediji suvremenog života – knjizi ‘Intimna povijest čovječanstva’ Theodorea Zeldina, oxfordskog profesora povijesti, a koja je nastala nakon dugih razgovora s konobaricama, služavkama, intelektualkama, inženjerkama, liječnicama, poreznim inspektoricama, policajkama, i mnogim drugima, mahom ženama.

Otkriven još 1987., EMDR (skraćenica za integrativnu psihoterapijsku metodu – Desenzibilizacija i reprocesiranje pokretima očiju) je privukao puno pažnje u prošlom desetljeću svojim pojavljivanjem u serijama kao što su ‘Grey’s Anatomy’ i ‘The Affair’, a čak su i princ Harry, Evan Rachel Wood i Sandra Bullock govorili o svojim iskustvima s tretmanom koji se često koristi za liječenje različitih vrsta trauma.

Kažu da ih čovjek u prosjeku dnevno izgovori 16 000, a u mom slučaju ta je brojka vjerojatno i veća jer u svojih 27 godina još uvijek nisam uspjela pronaći off switch za vlastiti jezik. Riječi su alat kojim iskazujem privrženost te ujedno način kojim tumačim tuđu. Ili pak nedostatak iste. Vjerujem kako mi je upravo nerazumijevanje toga da različiti ljudi različito iskazuju ljubav i naklonost donijelo mnoštvo briga čak i u situacijama kada za njih nije bilo mjesta. No onda sam se upoznala s teorijom o pet različitih jezika ljubavi te su mi neke stvari naglo postale jasnije.

Je li riječ o tome što umjetnici smjelo prelaze granice i zalaze tamo gdje se nitko drugi ne usudi ili možda o tome da se u svakome od nas krije malo mračno srce koje želi zaroniti u najveće dubine? Dobro smo proučili sve toksične veze u sjajnom dokumentarcu ‘Romanse velikih umjetnika’
Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.
Naša web stranica koristi kolačiće (cookies) kako bi pružila najbolje iskustvo pregledavanja. Korištenjem web stranice pristajete na njihovu uporabu, dok blokiranjem kolačića i dalje možete pregledavati stranicu, no neke njezine mogućnosti neće biti dostupne.




